Page 264 - Dan Brown - Postanak

61.

U D I V L J E M V J E T R U, Ambra je osjetila kako je Langdonove ruke podižu i
navode prema ispruženoj ruci agenta Díaza u helikopteru. Bila je previše smućena da
bi se protivila.

„Krvari!” povikao je Langdon uvlačeći se za njom u letjelicu. Helikopter se
naglo podigao uvis, udaljavajući se od valovitog krova i za sobom ostavljajući
malenu vojsku zbunjenih policajaca koji su svi redom gledali u nebo.

Fonseca je zalupio bočna vrata i uputio se do pilota. Díaz se smjestio pored
Ambre da je pregleda.

„Samo ogrebotina”, rekla je zbunjeno.
„Idem po kutiju za prvu pomoć.” Díaz je otišao u dno kabine. Langdon je sjedio
nasuprot Ambri, okrenut suprotno od smjera leta. Kad su iznenada ostali sami,
pogledao ju je u oči i nasmiješio se s olakšanjem. „Drago mi je da si dobro.”

Ambra je samo mlako kimnula, no prije nego što mu je stigla zahvaliti, Langdon
se nagnuo naprijed u sjedalu i uzbuđeno joj prošaptao: „Mislim da sam pronašao
našeg tajanstvenog pjesnika”, izjavio je, pogleda punog nade. „William Blake. Ne
samo što se primjerak Blakeovih sabranih djela nalazi u Edmondovoj knjižnici...
nego su i mnoge Blakeove pjesme upravo proročanstva!” Langdon je ispružio ruku.
„Daj mi Edmondov mobitel – zamolit ću Winstona da u Blakeovim djelima potraži

stih od četrdeset sedam slova.”
Ambra je pogledala Langdonov dlan i osjetila kako je preplavljuje krivnja. Uzela
mu je ruku u svoju. „Roberte”, progovorila je i teško uzdahnula, „Edmondova
mobitela više nema. Pao je s ruba zgrade.” Langdon je zurio u nju i Ambra je gledala
kako mu krv nestaje iz lica. Strašno mi je žao, Roberte. Vidjela je kako se muči da
prihvati tu vijest i domisli se tome što će sada kad su izgubili Winstona.

Fonseca je u kokpitu urlao u svoj mobitel. „Potvrđeno! Oboje su sigurni i s
nama. Pripremite transportni avion za Madrid. Javit ću palači i obavijestiti...”

„Ne trudite se!” doviknula mu je Ambra. „Ne idem u palaču.” Fonseca je prekrio
mikrofon mobitela, okrenuo se u sjedalu i pogledao je. „Svakako idete! Moje
naredbe glase da vas moram čuvati. Niste mi smjeli nestati iz nadzora. Imate sreće da
sam stigao ovamo i spasio vas.”

„Spasio?” upitala je Ambra. „Ako je to bilo spašavanje, onda je bilo neizbježno