Page 112 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 112

POGLAVLJE XI


                                                  (1)

                      Zakon broja Sedam je generalni zakon, koji upravlja svim kategorijama
               kretnji, svjesnih ili mehaničnih, koje se pojavljuju u stvorenom Svemiru. To znači
               da  se  svaki  pokret  ili  stvaranje  razvija  kroz  gamut.  U  svakom  gamutu,  ovo
               prirodno  napredovanje  podložno  je  devijaciji.  Ono  popušta  i  nekad  staje  na
               intervalima  između  DO  i  SI,  te  između  FA  i  MI.  Ovo  je  dublje  značenje  pojma
                                                   92
               Sudbine  kako  su  ga  razumjeli  u  Antici.   Prema  njima,  sam  Zeus  nije  izbjegao
               njegovoj vlasti. U stvari, djelovanja Apsoluta u njegovom stvaralačkom radu, koji
               slijedi  Zraku  Stvaranja,  također  su  podvrgnuta  ovom  zakonu.  Kao  svaki
               stvaralački rad, ovo djelovanje slijedi silazni gamut. Da bi volja Apsoluta prešla u
               stanje ispoljenja, i tada se spustila preko svake stepenice Zrake Stvaranja, sve do
               konačne točke koja je RE, Mjesec, bilo je i još uvijek je neophodno prvo ispuniti
               interval između DO i SI. Tada je potrebno neutralizirati tendenciju ka devijaciji,
               uzrokovanu naglim usporavanjem u svom napretku između FA i MI.
                      Prvi  interval  popunjen  je  voljom  Apsoluta.  Zapravo,  njegovom
               Stvaralačkom voljom, koja se manifestira u ovoj točki kao svjesni napor, dajući
               prvi impuls predumišljenoj i predodređenoj kreaciji. Ova stvaralačka sila je, kao
               što smo već rekli, Ljubav. Što se tiče intervala između FA i MI Velike Oktave, on je
               jednako popunjen voljom Apsoluta, ali više ne neposredno, kao u prvom slučaju.
               Ta volja ovdje djeluje u drugom stupnju, ali uvijek kao stvaralačka sila Ljubavi.
               Ona  se  pojavljuje  u  ovom  stadiju  na  nižem  planu,  odgovarajućem  intervalu  o
               kojem govorimo. Ovo dopunsko izlijevanje sila, na svom mjestu i u kozmičkom
               trenutku, omogućuje tom prvom stvaralačkom djelovanju da nastavi svoj razvoj
               bez smetnje.
                      Dva dijagrama koji slijede odražavaju, s jedne strane plan Stvaranja (Sl.
               39), i s druge strane njegovu primjenu (Sl. 40).
                      Tehnički,  u  izvršenju  kozmičkog  plana,  prijenos  stvaralačke  energije
               preko  drugog  intervala  ostvareno  je  uvođenjem  sporedne  bočne  Oktave,  koja
               počinje  od  Sunca:  od  SOL  Velike  Oktave.  Kreiranjem  Planetarnog  Svijeta,  SOL
               Velike Oktave počinje odjekivati kao DO u ovoj bočnoj oktavi.








               92
                 Eng. prev. Proučavanje mitologije će razjasniti čitatelju je li se u antici korištenje pojma
               sudbine  stvarno  odnosilo  na  ove  intervale,  ili  se  jednostavno  u  ovoj  riječi  otkrivala
               neizbježnost promjene svega u vremenu.

                                                 110 |
   107   108   109   110   111   112   113   114   115   116   117