Page 79 - William Engdahl - Stoljeće Rata

bio je promicatelj engleske naftne politike, koji je radio i za britansku
tajnu službu i prisno surađivao s Deterdingom i Shellom u pridobivanju
meksičkih naftnih potencijala za britanske interese. Do Wilsonove invazije
kompanija Mexican Eagle uspjela je dobiti koncesije za polovicu meksičke
nafte.
S jasnim izgledima za nadolazeći rat s Njemačkom, Britanija je
taktično odlučila odmaknuti se od Huertova režima pa je vladu generala
Venustiana Carranza odmah priznao, kao zakonitu, predsjednik Wilson.
Rockefellerova je kompanija Standard Oil opskrbljivala Carranzu oružjem
i novcem, uključujući i 100.000 dolara u gotovini i velike kredite za
gorivo. Tako je američka naftna moć otela Meksiko britanskoj naftnoj sili.
U to je vrijeme Tampico imao zavidne izvore nafte u svjetskim razmjerima,
od kojih je samo jedan, Cerro Azul crpio rekordnih 200.000 barela nafte
dnevno.
Kad je potom Carranza odlučio djelovati u obranu meksičkih
nacionalnih gospodarskih interesa, a ne interesa američkih naftnih
kompanija, postao je metom jake kampanje u kojoj je Standard Oil 1916.
godine financijski podupirao putujućeg bandita Pancha Villu protiv
Carranza.
General Pershing je, upravo pred američki ulazak u rat u Europi, poslan
s trupama u Meksiko na kratak i neuspješan zadatak. Kako je ulazak
Amerike u rat na strani Britanije postao neizbježan, Britanija i Amerika
uzajamno su odlučile bojkotirati Meksiko pod vlašću Carranza. Na sreću
Meksika ratne su obveze dale Meksiku predaha od anglo-američke borbe
za naftu, tako da je Carranza ostao predsjednikom do 1920., kad je, nakon
Versaillesa, ubijen.
Ali je među naslijeđem koje je Carranza ostavio za sobom bio i prvi
meksički državni Ustav, donesen 1917., koji je sadržavao i jedan poseban
članak, Članak 27., po kojemu je Država imala “izravno vlasništvo nad
svim mineralima, naftom i svim ugljikovodicima, u čvrstom, tekućem
ili plinovitom stanju” Jedini temelj na kojemu su stranci mogli dobiti
koncesije za eksploataciju nafte bio je da u potpunosti prihvate meksičke
zakone u svojemu poslovanju, bez upliva stranih vlada. Bez obzira na to,
britanski su i američki interesi 1920-ih godina nastavili oštru bitku, iza
kulisa, za meksičku naftu, a bitka je trajala sve do kasnih 1930-ih godina,
kad je odlučna nacionalizacija sve strane imovine od strane Cardenasove
vlade navela britanske i američke naftne moćnike da bojkotiraju Meksiko

79