Page 75 - William Engdahl - Stoljeće Rata

održavali niske kamatne stope u Americi. Kao posljedica to ga američki su
krediti preplavili poslijeratnu Europu i ostatak svijeta, gdje je premija na
rizik kreditnih sredstava bila veća nego u Americi, dok su London i novi
guverner Engleske banke Montagu Norman nervozno promatrali dotok
američkog kapitala na tradicionalno njihova tržišta.
Anglo-američko je suparništvo na tom vitalnom bankarskom području
u ranim poslijeratnim godinama doseglo zabrinjavajuću tačku u trenutku
kad su Sjedinjene Države, 1924. godine, zaprijetile da će kooptirati bogata
područja zlata i sirovina Britanskog Carstva, koje je Britanija priskrbila
samo dva desetljeća ranije putem krvavog Burskog rata.
Krajem 1924. vlada Južne Afrike pozvala je jednu međunarodnu
komisiju, na čelu koje je bio američki financijski stručnjak Edwin W.
Kemmerer, profesor na Sveučilištu Princeton, da je savjetuje treba li se
Južna Afrika vratiti zlatnom standardu, bez obzira na to hoće li mu se
vratiti Britanija ili neće. Godine 1924., zbog posljedica rata, Britanija se
još nije bila u stanju vratiti zlatnom standardu a da ne pretrpi ozbiljne
privredne poteškoće, jer je u to vrijeme još uvijek imala milijun i pol
nezaposlenih.
Kemmerer je rekao Južnoafrikancima da trebaju uspostaviti izravne
financijske veze s njujorškim bankama i zaobići svoju tradicionalnu
ovisnost o Londonu. Kao što je moćnim financijskim interesima
londonskog Cityja bilo dobro poznato, to bi Sjedinjenim Državama
otvorilo vrata da pridobiju ono što je Engleska osigurala ratom, a s tim bi
Sjedinjene Države zadobile i prevlast nad svjetskim zalihama zlata, a time
i vlast nad svjetskim kreditiranjem. London je brzo djelovao da spriječi te
posljedice, ali rana nije tako brzo zacijelila.5
Britanski su se interesi okoristili od uvelike razglabanog američkog
povlačenja, tokom Versaillesa, u neoizolacionizam- Američki Kongres nije
prihvatio Wilsonovu potporu britanskoj ideji o stvaranju Lige naroda, kao
ni većinu značajki novog svjetskog poretka koji je proizišao iz kartažanskih
versajskih vijećanja. Kad se Amerika povukla u pozadinu, Britanija je
dobila priliku poduzeti agresivne pothvate za uspostavu svoje vitalne
dugoročne hegemonije u Europi, Africi i na Srednjem Istoku.
Ali, sve je više postajalo jasno da moćni američki bankarski i naftni
krugovi nisu ni izdaleka izolacionistički. Britanska će sila morati tu
prijetnju ili pobijediti ili je učinkovito pridobiti za novi Atlantski savez.

75