Page 75 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 75

održavali niske kamatne stope u Americi. Kao posljedica to ga američki su
          krediti preplavili poslijeratnu Europu i ostatak svijeta, gdje je premija na
          rizik kreditnih sredstava bila veća nego u Americi, dok su London i novi
          guverner Engleske banke Montagu Norman nervozno promatrali dotok
          američkog kapitala na tradicionalno njihova tržišta.
            Anglo-američko je suparništvo na tom vitalnom bankarskom području
          u ranim poslijeratnim godinama doseglo zabrinjavajuću tačku u trenutku
          kad su Sjedinjene Države, 1924. godine, zaprijetile da će kooptirati bogata
          područja zlata i sirovina Britanskog Carstva, koje je Britanija priskrbila
          samo dva desetljeća ranije putem krvavog Burskog rata.
            Krajem  1924.  vlada  Južne  Afrike  pozvala  je  jednu  međunarodnu
          komisiju,  na  čelu  koje  je  bio  američki  financijski stručnjak Edwin W.
          Kemmerer, profesor na Sveučilištu Princeton, da je savjetuje treba li se
          Južna Afrika vratiti zlatnom standardu, bez obzira na to hoće li mu se
          vratiti Britanija ili neće. Godine 1924., zbog posljedica rata, Britanija se
          još nije bila u stanju vratiti zlatnom standardu a da ne pretrpi ozbiljne
          privredne  poteškoće,  jer  je  u  to  vrijeme  još  uvijek  imala  milijun  i  pol
          nezaposlenih.
            Kemmerer  je  rekao  Južnoafrikancima  da  trebaju  uspostaviti  izravne
          financijske veze s njujorškim bankama i zaobići svoju tradicionalnu
          ovisnost  o  Londonu.  Kao  što  je  moćnim  financijskim interesima
          londonskog  Cityja  bilo  dobro  poznato,  to  bi  Sjedinjenim  Državama
          otvorilo vrata da pridobiju ono što je Engleska osigurala ratom, a s tim bi
          Sjedinjene Države zadobile i prevlast nad svjetskim zalihama zlata, a time
          i vlast nad svjetskim kreditiranjem. London je brzo djelovao da spriječi te
          posljedice, ali rana nije tako brzo zacijelila.5
            Britanski  su  se  interesi  okoristili  od  uvelike  razglabanog  američkog
          povlačenja, tokom Versaillesa, u neoizolacionizam- Američki Kongres nije
          prihvatio Wilsonovu potporu britanskoj ideji o stvaranju Lige naroda, kao
          ni većinu značajki novog svjetskog poretka koji je proizišao iz kartažanskih
          versajskih  vijećanja.  Kad  se  Amerika  povukla  u  pozadinu,  Britanija  je
          dobila  priliku  poduzeti  agresivne  pothvate  za  uspostavu  svoje  vitalne
          dugoročne hegemonije u Europi, Africi i na Srednjem Istoku.
            Ali, sve je više postajalo jasno da moćni američki bankarski i naftni
          krugovi  nisu  ni  izdaleka  izolacionistički.  Britanska  će  sila  morati  tu
          prijetnju ili pobijediti ili je učinkovito pridobiti za novi Atlantski savez.



                                                                      75
   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80