Page 54 - William Engdahl - Stoljeće Rata

F. William Engdahl: Stoljeće rata

poginulih izravno u ratu ili umrlih neizravno od posljedica rata bio je
između 16.000.000 i 20.000.000 ljudi, od kojih su velika većina bili
civili. Samo je englesko carstvo pretrpjelo više od 500.000 mrtvih i skoro
2.500.000 ranjenih u tom četverogodišnjem “ratu kojim će završiti svi
ratovi”.
Međutim rijetko se govori o činjenici da strateški i geopolitički ciljevi
Engleske, dobrano prije 1914., nisu bili samo slomiti njezina najvećega
industrijskog suparnika, Njemačku, nego, kroz pobjedu u tom ratu,
osigurati neupitnu britansku kontrolu nad dragocjenim prirodnim
dobrom - naftom, koja se do 1919. godine pokazala kao strateška sirovina
za gospodarski razvitak u budućnosti. Bio je to dio onoga što su neki
stratezi engleskog ustrojstva nazivali Velikom igrom, stvaranjem novoga
britanskog carstva, čija će hegemonija biti neupitna do kraja stoljeća, tj.
novog svjetskog poretka pod vodstvom Britanije.
Jedna studija o najvećim ratnim poprištima iz Prvog svjetskog rata,
između 1914. i 1918. godine, otkriva do koje je mjere osiguranje izvora
nafte već tada bilo u središtu vojnih planova. Nafta je otvorila put
zastrašujućoj novoj pokretljivosti modernoga ratovanja. Primarni je zadatak
njemačkog prodora u Rumunjsku, pod feldmaršalom von Mackernenom,
bio reorganiziranje kompanije Steaua Romana, nekad engleskih,
nizozemskih, francuskih i rumunjskih postrojenja za preradu, proizvodnju
i odvod nafte, u jedinstveno poduzeće. Tokom rata Rumunjska je bila
jedini siguran izvor nafte za sve njemačke zračne snage, tenkove i brodove.
Britanski je prodor u Dardanele, katastrofalan poraz u Gallipoliju, izveden
s ciljem da se zauzmu zalihe nafte u ruskom Bakuu, kako bi se osigurala
nafta za ratne potrebe Engleske i Francuske. Osmanlijski je sultan zabranio
prijevoz ruske nafte kroz Dardanele.
Godine 1918. bogata su naftna polja Bakua, na Kaspijskom jezeru, bila
ciljem jakih vojnih i političkih borbi sa strane Njemačke, kao i Engleske,
koja je preduhitrila Nijemce i držala ih pod okupacijom nekoliko kritičnih
sedmica u avgustu 1918., što je njemačkom vojnom zapovjedništvu
zapriječilo put do opskrbe naftom. To je bio odlučujući zadnji udarac
protiv Njemačke, koja je nakoliko sedmica kasnije zatražila mir, samo
nekoliko mjeseci nakon što se činilo da je Njemačka porazila Savezničke
snage. Pokazalo se da je nafta u središtu geopolitike.
Krajem Prvog svjetskog rata ni jednoj većoj sili nije promakao vitalan
strateški značaj toga novoga goriva - nafte, za vojnu i gospodarsku

54