Page 55 - William Engdahl - Stoljeće Rata

sigurnost u budućnosti. Već je na kraju Velikoga rata 40% britanske
mornaričke flote bilo na naftni pogon. 1914., na početku rata, francuska
je vojska imala samo 110 kamiona, 60 traktora i 132 zrakoplova. Četiri
godine kasnije, 1918., Francuska je imala 70.000 kamiona i 12.000
zrakoplova, a Britanija i, u posljednjim mjesecima rata, Amerika stavile su
u ratne operacije 105.000 kamiona i preko 4.000 zrakoplova. Posljednje
su englesko-francusko-američke ofenzive na zapadnom frontu trošile
neshvatljivih 12.000 barela nafte dnevno.
U decembru 1917. francuske su se zalihe nafte tako smanjile da je
general Foch urgirao kod predsjednika Clemenceaua da pošalje hitan poziv
predsjedniku Woodrowu Wilsonu. “Prekid opskrbe naftom prouzročit će
trenutačnu paralizu naših vojnih snaga i možda nas prisiliti na uslove
mira kakvi ne bi odgovarali Saveznicima”, napisao je Clemenceau Wilso-
“Sigurnost je saveznika neizvjesna. Ako saveznici ne žele izgubiti rat, onda,
u trenutku velike njemačke ofenzive, ne smiju dopustiti da Francuska
ostane bez nafte koja je u budućim borbama potrebna kao krv.”
Rockefellerov je Standard Oil reagirao na Clemenceauov apel i opskrbio
naftom snage maršala Focha. Zbog nedovoljnih količina rumunjske nafte,
kao i zbog nemogućnosti pristupa nafti Bakua, usprkos rusko-njemačkom
sporazumu iz Brest-Litovska o prekidu rata, njemačke snage nisu bile u
mogućnosti poduzeti uspješnu završnu ofenzivu 1918. godine, jer nije bilo
nafte za kamione koji su trebali dostaviti potreban ratni materijal.
Britanski je ministar vanjskih poslova lord Curzon s priličnom točnošću
prokomentirao: “Saveznici su uplovili u pobjedu na valovima nafte. S
početkom su rata nafta i njezini proizvodi počeli zadobivati najveće moguće
značenje, s njom se rat vodio i ona je omogućila pobjedu. Kako bi mogli,
bez nafte, osigurati pokretljivost flote, transport vojske i proizvodnju
nekoliko vrsta eksploziva?” To je izgovorio prilikom pobjedničkog ručka
21. novembra 1918., deset dana nakon Dana primirja kojim je završio
Prvi svjetski rat. Francuski je senator Henry Berenger, direktor francuskog
ratnodopskog Glavnog odbora za naftu, dodao da je nafta “krv pobjede.
Njemačka se previše hvalila svojom superiornošću u željezu i uglju, ali nije
vodila dovoljno računa o našoj superiornosti u nafti.”3
S tom novom ulogom nafte u ratu sada ćemo slijediti tokom poslijeratne
versajske reorganizacije, s posebnom pozornošću na britanske ciljeve.
Liga naroda, koju je osnovala Britanija na versajskoj Mirovnoj

55