Page 269 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 269

Pakistan je proživljavao vojni režim čija politika velikom dijelu svijeta nije
          bila nimalo jasna. Kina, koja je samo dvije godine ranije bila središtem
          zapadnih ulagača, očito se počela okretati prema unutra, što je bila reakcija
          na ekonomske poteškoće izazvane azijskom krizom i na prestanak dotoka
          prijeko potrebnih financijskih sredstava iz prekomorskih zemalja.
            Jedina preostala supersila - Sjedinjene Države, većini je svijeta izvan
          Amerike izgledala kao potpun paradoks. Njezin predsjednik Bil Clinton
          uspio se održati na vlasti usprkos najvećim mogućim naporima njegovih
          političkih neprijatelja iz američke Republikanske stranke i iz inozemstva,
          osobito  iz  Britanije.  Mnogi  ljudi  izvan  Sjedinjenih  Država  bili  su
          ogorčeni  ulogom  Sjedinjenih  Država  na  Kosovu.  Neki  su  mislili  da  su
          Sjedinjene Države morale više učiniti na vojnom planu radi rušenja režima
          Slobodana Miloševića. Drugi su navodili službene zapisnike konferencije
          iz Rambouilleta pred sam početak vazdušnih napada NATO-a 1999. kao
          “konačan  dokaz”  da  Sjedinjene  Države  opet  igraju  igru  koju  predvodi
          britanska  geopolitika.  Britanski  premijer Tony  Blair,  kao  blijeda  kopija
          Winstona  Churchilla  od  prije  nekoliko  desetljeća,  uporno  je  nastojao
          uvjeriti  svijet,  osobito  Clintona,  ali  bez  uspjeha,  da  je  novi  hladni  rat
          neizbježan. London je zapravo uznemiravala spoznaja da je kraj hladnoga
          rata  iz  1989.  godine  sa  sobom  donio,  na  strani  Sjedinjenih  Država,  i
          kraj ideje anglo-američkih “posebnih odnosa”. Hoće li Tony Blair moći
          ponovno uspostaviti takve odnose sa sinom britanskog prijatelja Georgea
          Busha? Hoće li neiskusni Bush postati predsjednikom? Na samom kraju
          1999. to nije bilo nimalo jasno. Sjedinjene Države su na kraju dvadesetoga
          stoljeća i same ušle u dubok proces ponovnog osmišljavanja svoje uloge u
          svijetu, deset godina nakon svršetka hladnoga rata. Tokom četiri desetljeća
          hladnoga  rata  dobronamjerni  je  stav  običnog  američkog  građanina
          prema  svijetu  bio  iskrivljen  prizmom  hladnoratovske  netrpeljivosti,
          koju je potaknuo britanski geopolitičar Winston Churchill u Fultonu u
          državi Missouri 1946. godine svojim govorom o željeznoj zavjesi. Neki
          su  iskoristili  “borbu  protiv  komunizma”  s  ciljem  da  Sjedinjene  Države
          pretvore u suprotnost onome što su željeli njihovi utemeljitelji, članovi
          Ustavotvorne skupštine Sjedinjenih Američkih Država iz 1797. godine,
          čija je želja utjelovljena u Deklaraciji o nezavisnosti Thomasa Jeffersona.
          Tok Clintonova predsjedničkog mandata od 1992. godine pokazao je da
          ti britanski geopolitički napori nisu uspjeli. Ipak nije sasvim jasno tko će
          našlijediti Clintona na izborima u novembru 2000. godine ni kakva će biti


                                                                     269
   264   265   266   267   268   269   270