Page 268 - William Engdahl - Stoljeće Rata

F. William Engdahl: Stoljeće rata

fondovi” špekuliraju na krahu tajlandskog bahta.
Međutim ono što je malo ljudi izvan jako tajnovitoga svijeta dvojbenih
fondova znalo bila je činjenica da Soros, koji je imao američku putovnicu i
čiji su uredi bili u New Yorku, špekulira sredstvima posuđenim od biranih
francuskih, nizozemskih i drugih europskih banaka, istih onih banaka koje
su uložile stotine miliona u uspjeh sumnjivog eura. Veliki privatni ulagači
u dvojbeni Sorosov fond i u još tri dvojbena fonda koji su imali vodeću
ulogu u spekulativnim napadima u Aziji i na drugim ključnim tržištima
nisu bili američki nego europski građani. Ti su privatni ulagači u elitne
zakutne fondove koji su napadali Aziju uživali tajnost egzotičnih Karipskih
otoka, kako bi izbjegli američke poreze i vladinu kontrolu.
Kao što je kasnije dokazao ugledni japanski časopis Foresight, dvojbena
sredstva koja su 1997. i 1998. napala Aziju, Rusiju i druga tržišta bila
su integralnim dijelom europskih, osobito francuskih nastojanja radi
lansiranja eura. Zapažena je jednostavna činjenica da je početkom 1997.
kad je izbila “azijska kriza” uvelike prevladavalo mišljenje da nema izgleda
da euro bude prihvaćen. Krajem 1997. situacija se stubokom promijenila,
što je bila izravna posljedica kraha azijskih valuta i gospodarstava. Američki
investicijski fondovi, koji su samo nekoliko mjeseci ranije smatrali azijsko
gospodarsko čudo najboljim mjestom za svoja ulaganja, odjednom su bili
obezglavljeni. Tako je stvorena prilika da se nova valuta - euro prikaže kao
alternativna mogućnost ulaganja.
Kriza se u Aziji kao plamteća vatra prenijela u Indoneziju, na Filipine, u
Južnu Koreju i u konačnici, na samom početku 1998., zaprijetila Maleziji
i Hong Kongu pa čak i Kini. Potom je George Soros napao rusku rublju
kao “precijenjenu”. Međutim, pad rublje u avgustu 1998. i potpuno
neočekivan prestanak otplate kredita od strane Rusije doveo je europske
banke i dvojbene fondove, koje su te banke potajno financirale, na rub
propasti. Tokom nekoliko strašnih sedmica u septembru i oktobru 1998.
cijelom je projektu eura prijetila propast zbog nesolventnosti dvojbenog
fonda Long-Term Capital Management, koji je, što većina svijeta
nije znala, bio dobio milijune dolara od jedne elitne skupine banaka
kontinentalne Europe, uključujući i najveće francuske i švicarske banke,
pa čak i Talijansku banku, kako bi se stvorio privid da će euro uspjeti.
Kako se približavao kraj stoljeća, svijet je bio u previranju. Balkan
je nakon kosovske krize postao preplavljen mogućnostima novih
geopolitičkih eksplozija. Kavkaz je sve ubrzanije postajao šireća ratna zona.

268