Page 267 - William Engdahl - Stoljeće Rata

ujedinjenje dviju njemačkih država. Nekoliko mjeseci nakon okončanja
Sporazuma iz Maastrichta, bliski savjetnik bivše premijerke Thatcher lord
Tebbit u jednom je razgovoru za novine izjavio: “Maastricht je napravljen
s ciljem da se stavi pod kontrolu opasnost da se njemački oklopnjaci opet
ne počnu valjati Europom.”
Ali, kako su se nakon Maastrichta stvari počele odvijati i kako je
Britanija u ljeto 1992. bila prisiljena napustiti Europski monetarni
sistem u trenutku kad se sama zaplela u jednu od najjačih unutarnjih
političkih borbi oko budućnosti svog neformalnog carstva, geopolitika
projekta Europske monetarne unije poprimila je jednu drukčiju, daleko
nestabilniju dimenziju. Godine 1994. najbliskiji savjetnici Helmuta Kohla,
ljudi iz vodećih njemačkih banaka, među kojima su bile banke Hilman
Kopper i Deutsche Bank i drugi uvjerili su kancelara da u toj situaciji,
kad je Britanija izišla iz predložene monetarne unije, pred njemačkom
industrijom stoji zlatna mogućnost izgradnje jedne privredne sfere u kojoj
bi Njemačka mogla vladati u nadolazećim desetljećima.
Kad je projekt “euro” dobio novoga gorljivog pobornika u njemačkoj
Vladi kancelara Kohla, iznenada se pretvorio u projekt koji bi se uistinu
mogao ostvariti. Obuzdavanje Njemačke više nije trebalo biti glavnom
zadaćom kao u doba francuskog Sporazuma iz Locarna iz 1920-ih godina.
Njemački su političari sve više vidjeli mogućnost jake, prodorne uloge
Njemačke u nadolazećoj Europskoj središnjoj banci. Sjedište te banke,
kako je odlučeno nakon jakog političkog nadmetanja između Pariza i
Bonna, bit će Frankfurt. Njezin će prvi predsjednik biti čovjek blizak
monetarnoj filozofiji njemačke Bundesbanke - nizozemski direktor
središnje banke Wim Duisenberg.
Kako se 1996.-1997. približavao krajnji rok za osnivanje te nove
Europske središnje banke, Francuska je čini se potisnula svoja razilaženja s
Njemačkom u interesu konačnog stvaranja nove valute - eura. Međutim,
iza kulisa, Francuska i francuske banke igrale su daleko mračniju ulogu u
stvaranju eura. Bila je to francuska parodija britanske geopolitike.
Počevši u svibnju 1997., jako daleko od Pariza i Europske unije,
mala je azijska zemlja Tajland postala središtem agresivnih financijskih
špekulanata. Nominalni je razlog bio taj da je Tajland dopustio da mu
gospodarstvo postane nekonkurentno tako što je predugo vezao vrijednost
svoje valute baht na američki dolar. Ubrzo su novine u Aziji i po cijelom
svijetu počele donositi priče o tome kako “George Soros i drugi dvojbeni

267