Page 32 - William Engdahl - Sjeme Uništenja
P. 32

dekreta  i  ekonomskom  "šok  terapijom"  koju  je  uveo  prekršio
        odredbe međunarodnoga prava.
           Želeći prikriti  tu neugodnu  činjenicu,  u  situaciji  kada su  se
        počeli  širiti  prosvjedi  protiv  iračke  privatizacije  i  žestoki  napa­
        di na američke kompanije, Bremer je odletio u Washington kako
        bi s predsjednikom Bushom dogovorio novu shemu preuzimanja
        iračkoga  gospodarstva.  To  je  rezultiralo  prijelaznom  Vladom
        Ijada Alavija i  najavom novih izbora koji  će  se održati  u  siječnju
        2005.  Alavija je  odabrao  Washington  kao  svoga  štićenika  koji
        je godinama radio za CIA-u,  sa zadaćom da "na legalan način"
        provede nelegalne  Bremerove dekrete.
           Dekretom broj 39 tih, kako su ih u Iraku nazvali, "Bremero-
        vih zakona",  iračka industrija i tržište otvoreni  su stranim ula­
        ganjima,  uz vrlo malo ograničenja. Time je  ovoj  i idućoj  iračkoj
        prijelaznoj  Vladi  znatno  otežano  opozvati  ili  ukinuti  bilo  koju
        od nametnutih političkih mjera.
           Člankom 26. Iračkoga prijelaznoga ustava Bremer je cemen­
        tirao Dekret broj 39 i sve druge dekrete. Naime, tim je člankom
        utvrđeno  da  prijelazna  Vlada,  s  američkom  marionetom  Ala-
        vijem  na  čelu,  nakon  što joj  Sjedinjene  Američke  Države  pre­
        daju vlast,  ne može  mijenjati Bremerove zakone. To je ugrađe­
        no  i  u  svih  100  Bremerovih  zakona.  Osim toga,  Bremer je,  po
        vlastitome izboru,  u  sva iračka ministarstva postavio iračke  bi­
        rokrate lojalne Sjedinjenim Američkim Državama i  dao im ov­
        lasti kojima će moći odbaciti  svaku odluku budućih iračkih vla­
        da.
          Jamstvo  takve  politike  osigurano je  američkim  vojnim  sna­
        gama od  132.000 vojnika raspoređenih diljem Iraka, čvrsto usi­
        drenih  u  14  novih  američkih vojnih  baza sagrađenih  od 2003.
        godine  diljem  te  zemlje.  Potkraj  2004.  godine  većini  Iračana
        postalo je jasno stoje Washington mislio kada je  izgovarao  svoje
        plemenite  riječi  o  "sijanju  sjemena demokracije".  To  sjeme  nije
        imalo  nikakve  veze  s  mogućnosti  da  obični  građani  Iraka
        odlučuju  o  vlastitoj  sudbini.

                                                              35
   27   28   29   30   31   32   33   34   35   36   37