Page 459 - Pyotr Ouspenskii - U potrazi za čudesnim
        P. 459
     sam verovao da mogu više da radini sa njim.  Ponovo sam video
    sve  prepreke  koje  su  počele  da  se  pojavljuju u  Essentuki.  Ovaj
    put  su  se  pojavile još  pre  njegovog  dolaska.  Spolja je  izgledalo
    da je  G.  uradio  mnogo  tog  za okončanje  svojih planova.  Naj
    važnije je  bilo  da je  odabrano  dvadesetak  ljudi  sa  kojima je
    bilo moguće započeti. Muzika za balet je uglavnom bila priprem
    ljena (uz  saradnju  sa poznatim  muzičarom).  Organizacija Insti
    tuta je bila  razrađena.  Međutim,  nije  bilo  novaca da  se  sve  to
    sprovede. Ubrzo po njegovom prispeću, G. je rekao da razmišlja
    o otvaranju Instituta u Engleskoj. Mnogi od onih koji su dolazi
    li na moja predavanja su se zainteresovali za tu ideju i organizo-
    vali  su  se među sobom  da  se  nekako  pokrije  materijalna  strana
    posla. Određena suma novca je odmah data G. da bi pripremio
    prelazak cele svoje  grupe u  London.  Ja sam nastavio  sa svojim
    predavanjima povezujući  ih sa onim što je G.  govorio za  vreme
    svog boravka u Londonu. Međutim, odlučio sam da ako Institut
    bude otvoren u Londonu ja idem u Pariz ili u Ameriku. Institut
   je konačno  otvoren u  Londonu  ali je iz raznih  razloga propao.
    Moji  londonski prijatelji i  oni  koji  su dolazili  na  moja predava
    nja sakupili  su  priličnu  sumu  novca  sa kojom je  G.  kupio  isto-
    rijski dvorac — Chateau Prieure in Avon u blizini Fontaineblcau,
    sa ogromnim zapuštenim parkom i u jesen 1922. godine on je tu
    otvorio  Institut.  Vrlo  šaroliko  društvo  se  skupilo  u  njemu.
    Određeni broj ljudi se sećao St.Petersburga. Bilo je tu G. učeni
    ka  iz  Tiflisa.  Bilo je  ljudi  koji  su  dolazili  na  moja predavanja  u
    Constantinopoleu i  Londonu.  Ovi  poslednji  su bili  podeljeni u
    nekoliko grupa.  Po mom mišljenju neki su bili u prevelikoj žur
    bi da ostave svoj posao u Engleskoj da bi sledili G. Ja nisam mo
    gao  ništa  da  im  kažem  jer  su  već  doneli  odluke  kada  su
    razgovarali samnom o tome. Plašio sam se da će se razočarati jer
    rad G. nije bio dovoljno pravilno organizovan i stoga je bio ne
    siguran.  Ali  istovremeno  nisam ni  u  svoje  mišljenje  mogao  biti
    sasvim siguran jer ako sve bude dobro i moji strahovi se dokažu
    neosnovanim onda bi oni  nesumnjivo puno dobili  svojom odlu
    kom.
        Drugi  su  pokušavali  da  rade  samnom  ali  iz  ovog  ili  onog
    razloga su se odvajali od mene i mislili da će im biti  lakše da  ra
    de sa G. Naročito ih je privlačila ideja pronalaženja, kako su to





