Page 459 - Pyotr Ouspenskii - U potrazi za čudesnim
P. 459

sam verovao da mogu više da radini sa njim.  Ponovo sam video
    sve  prepreke  koje  su  počele  da  se  pojavljuju u  Essentuki.  Ovaj
    put  su  se  pojavile još  pre  njegovog  dolaska.  Spolja je  izgledalo
    da je  G.  uradio  mnogo  tog  za okončanje  svojih planova.  Naj­
    važnije je  bilo  da je  odabrano  dvadesetak  ljudi  sa  kojima je
    bilo moguće započeti. Muzika za balet je uglavnom bila priprem­
    ljena (uz  saradnju  sa poznatim  muzičarom).  Organizacija Insti­
    tuta je bila  razrađena.  Međutim,  nije  bilo  novaca da  se  sve  to
    sprovede. Ubrzo po njegovom prispeću, G. je rekao da razmišlja
    o otvaranju Instituta u Engleskoj. Mnogi od onih koji su dolazi­
    li na moja predavanja su se zainteresovali za tu ideju i organizo-
    vali  su  se među sobom  da  se  nekako  pokrije  materijalna  strana
    posla. Određena suma novca je odmah data G. da bi pripremio
    prelazak cele svoje  grupe u  London.  Ja sam nastavio  sa svojim
    predavanjima povezujući  ih sa onim što je G.  govorio za  vreme
    svog boravka u Londonu. Međutim, odlučio sam da ako Institut
    bude otvoren u Londonu ja idem u Pariz ili u Ameriku. Institut
   je konačno  otvoren u  Londonu  ali je iz raznih  razloga propao.
    Moji  londonski prijatelji i  oni  koji  su dolazili  na  moja predava­
    nja sakupili  su  priličnu  sumu  novca  sa kojom je  G.  kupio  isto-
    rijski dvorac — Chateau Prieure in Avon u blizini Fontaineblcau,
    sa ogromnim zapuštenim parkom i u jesen 1922. godine on je tu
    otvorio  Institut.  Vrlo  šaroliko  društvo  se  skupilo  u  njemu.
    Određeni broj ljudi se sećao St.Petersburga. Bilo je tu G. učeni­
    ka  iz  Tiflisa.  Bilo je  ljudi  koji  su  dolazili  na  moja predavanja  u
    Constantinopoleu i  Londonu.  Ovi  poslednji  su bili  podeljeni u
    nekoliko grupa.  Po mom mišljenju neki su bili u prevelikoj žur­
    bi da ostave svoj posao u Engleskoj da bi sledili G. Ja nisam mo­
    gao  ništa  da  im  kažem  jer  su  već  doneli  odluke  kada  su
    razgovarali samnom o tome. Plašio sam se da će se razočarati jer
    rad G. nije bio dovoljno pravilno organizovan i stoga je bio ne­
    siguran.  Ali  istovremeno  nisam ni  u  svoje  mišljenje  mogao  biti
    sasvim siguran jer ako sve bude dobro i moji strahovi se dokažu
    neosnovanim onda bi oni  nesumnjivo puno dobili  svojom odlu­
    kom.
        Drugi  su  pokušavali  da  rade  samnom  ali  iz  ovog  ili  onog
    razloga su se odvajali od mene i mislili da će im biti  lakše da  ra­
    de sa G. Naročito ih je privlačila ideja pronalaženja, kako su to
   454   455   456   457   458   459   460   461   462   463   464