Page 452 - Pyotr Ouspenskii - U potrazi za čudesnim
P. 452
Sl.61
Nisam hteo da idem dalje jer nisam imao kod sebe potreb
ne knjige a bilo je i malo vremena.
»Događaji« nisu dozvoljavali da se upuštam u filozofske
pretpostavke. Moralo se misliti na življenje, o tome gde će se
živeti i raditi. Revolucija i sve što je bilo u vezi sa njom izazva
lo je u meni duboko gađenje. Istovremeno, bez obzira na moje
simpatije prema »belima« nisam mogao da verujem u njihov
uspeh. Boljševici nisu oklevali u obećanjima koje ni oni niti oko
drugi nisu mogli ispuniti. U tome je bila njihova najveća snaga.
U tome se niko nije mogao takmičiti sa njima. Uz to su imali i
podršku Nemačke, koja je u njima videla mogućnost osvete u
budućnosti. Volonterska armija, koja nas je oslobodila od bolj
ševika se mogla boriti sa njima i pobediti. Ali nije bila u stanju
da se organizuje na pravi način u oslobođenim provincijama.
Njene vođe nisu imale ni program ni znanje niti iskustvo u tom
pravcu. Naravno to se nije moglo ni tražiti od njih. Situacija je
bila nesigurna i talas koji se još uvek valjao prema Moskvi u to
vreme, mogao je početi da se valja unazad svakog trenutka.
Neophodno je bilo otići u inostranstvo. Odredio sam Lon
don kao svoj konačni cilj. Pre svega, iz razloga što sam u njemu
poznavao dosta ljudi a drugi razlog je bio što sam mislio da ću