Page 453 - Pyotr Ouspenskii - U potrazi za čudesnim
P. 453

među Englezima naići na bolje  reagovanje  i  veće  interesovanje
    za nove  ideje koje  sam sada  imao,  nego bilo gde drugo.  Osim
    toga, kada sam bio u Londonu na svom putu iz Indije, pre rata i
    pred samo izbijanje rata, odlučio sam da idem tamo i štampam
    moju  knjigu,  koju  sam  započeo  1911.  godine,  pod  naslovom
    MUDROST BOGOVA, a koja se kasnije pojavila pod naslovom
    NOVI MODEL UNIVERZUMA. Zapravo ta knjiga u kojoj sam
    dotakao pitanja religije a naročito metode izučavanja Novog Za-
    veta,  nije mogla biti štampana u Rusiji.
        Tako sam odlučio da putujem u London i pokušam da or-
    ganizujem predavanja i grupe kao što su bile one u St. Petersbur-
    gu.  To se godilo tek tri i po godine kasnije.
        Početkom juna 1919. godine, sam najzad uspeo da napu­
    stim Essentuki.  Do tada se sve prilično smirilo i život se done­
    kle vratio u normalne  tokove.  Ali ja nisam verovao  tom miru.
    Neophodno je bilo ići u inostranstvo. Prvo sam otišao u Rostov
    zatim u Ekaterinodor i Novorossiysk pa se opet vratio u Ekate-
    rinodor. U to vreme Ekaterinodor je bio glavni grad Rusije. Tu
    sam sreo  neke  iz  našeg  društva  koji  su napustili  Essentuki  pre
    mene, kao i neke prijatelje i poznanike iz St.  Petersburga.
        Ostao mi je u sećanju jedan od mojih prvih razgovora.
        Moj prijatelj iz St.Petersburga me je upitao, kada smo go­
    vorili o G. sistemu rada na sebi, da li bi ja mogao da pokažem
    neke praktične rezultate tog rada.
        Sećajući  se  svega  što  sam  iskusio  prethodne  godine,  na­
    ročito posle odlaska G., rekao sam da sam stekao ČUDNO SA­
    MOPOUZDANJE,     koje nisam mogao definisati jednom rečju
    već ga moram opisati.
        — To nije samopouzdanje u običnom smislu te reči, — re­
    kao sam, - sasvim suprotno, to je  samopouzdanje u  nevažnost
    i beznačajnost SEBE, tog sebe koga obično znamo. Ali da je ono
    u šta sam uveren sledeće:  ako mi se dogodi nešto strašno,  kao
    stvari  koje su  se dogodile  mnogim mojim prijateljima u prote­
    kloj godini,  tada to NE BI bio JA koji bi se sa njima susreo, ne
    to obično ja, već drugo Ja unutar mene koje bi bilo ravno datoj
    situaciji. Pre dve godine G. me je pitao da li osećam unutar se­
    be novo Ja i tada sam morao da odgovorim da ne osećam nikak­
    ve  promene.  Sada  govorim  drugačije.  A  mogu  i  da  objasnim
   448   449   450   451   452   453   454   455   456   457   458