Page 429 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Možda je ona neko posebno područje unutrašnjeg

svijeta u koje ljudske duše povremeno slučajno uđu i u
tom slučaju one tamo žive u skladu sa zakonima toga

svijeta, dok njihova tijela ostaju na Zemlji, ograničena
zakonima zemaljskog svijeta. Možda je ona alkemijsko

djelo Svevišnjega u kojemu ljudske duše i tijela igraju
ulogu elemenata iz kojih se izrađuje kamen mudraca ili

eliksir života ili neki osobit elektricitet potreban
nekome za neke tajnovite svrhe.

U pogledu našega života ljubav je božanstvo, katkad

strogo, katkad dobrohotno, no koje se nikad ne
pokorava nama, nikada ne pristaje služiti našim

ciljevima. Ljudi nastoje ljubav potčiniti sebi, prisiliti je da
služi njihovim ciljavima, i duhovnim i materijalnim. Ali

ljubav se ne može ničemu potčinjavati i ona se
nesmiljeno osvećuje jadnim smrtnicima koji žele

podjarmiti Boga da služi njihovim ciljevima. To mrsi sve
njihove račune i tjera ih da rade ono što nikada nisu

očekivali. To ih prisiljava da služe njoj, da rade ono što

ona hoće.
Kako su u zabludi o podrijetlu ljubavi, ljudi su u zabludi

i o njezinim ishodima. I pozitivistički i spiritualistički

moral podjednako dopuštaju samo jedan mogući ishod
ljubavi - djecu, nastavak vrste. No, taj objektivni
posljedak, koji se može i ne mora dogoditi, u svakom je

slučaju samo posljedak izvanjske, objektivne strane lju-

bavi, materijalne činjenice začeća. Ako u ljubavi ne
vidimo ništa više doli materijalnu činjenicu i želju za tom
činjenicom, onda tako treba biti. No, u zbilji, ljubav se ni

na koji način ne sastoji od materijalne činjenice i

posljedice ljubavi mogu se, osim na materijalnom, očito-
vati i na posve drugačijem planu. Taj drugačiji plan na

kojemu ljubav djeluje i neznane, skrivene ishode ljubavi