Page 428 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

No, problem ljubavi obično se u modernim filozofijama

o životu prihvaća kao nešto dano, nešto već shvaćeno i
spoznato. Različiti sustavi unose razmjerno malo razlika
u shvaćanje ljubavi. I premda je zapravo za nas ljubav

isto toliko velika tajna koliko i smrt, zbog nekog razloga

mi je ne zamjećujemo tako naglašeno. Razvili smo niz
stereotipnih gledišta o ljubavi i ljudi ponizno prihvaćaju

neki od tih stereotipa. Umjetnost, koja bi po svojoj naravi
morala moći mnogo reći o tome, posvećuje veliku pažnju

Ijubavi; ljubav je vjerojatno oduvijek bila i jest tema
umjetnosti. No, čak se i sama umjetnost uglavnom

ograničava na puke opise i psihološku analizu
ljubavi, rijetko dotičući njezine dubine, onaj dodir sa

vječnošću i beskonačnošću koji ona podaruje

čovjeku.

Ljubav je, zapravo, kozmička pojava u kojoj su

ljudi, čovječanstvo, tek slučajni; kozmička pojava

koja se zanima za ljudske živote ili duše koliko i
Sunce za svoj sjaj, tako da, uz pomoć njegova

svjetla ljudi mogu obavljati svoje svakidašnje
poslove i koristiti ga za svoje ciljeve. Kad bi ljudi

mogli to razumjeti, makar samo dijelom svoje
svijesti, pred njima bi se otvorio novi svijet i postalo

bi im vrlo čudno gledati na život iz svih uobičajenih

uglova.
Tada bi shvatili da je ljubav nešto posve drugačije

i drugačije vrste no što su sitna zbivanja zemaljskog

života.
Možda je ona svijet osobitih duhova koji povremeno

obuzmu ljude, potčinjavaju ih i pretvaraju u oruđe za

postizavanje vlastitih nerazumljivih ciljeva.