Page 388 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

zajedno za dobro svakoga i sviju, da je temeljno

načelo svijeta ono što mi nazivamo Ijubavlju i da je
sreća svakoga potpuno sigurna. On tvrdi da je u tih

nekoliko sekundi, koliko je prosvjetljenje trajalo, naučio
više negoli u posljednjih mjeseci ili čak godina učenja i

da je naučio mnogo toga čemu ga ni jedan studij nikada
nije naučio. . .

Samo prosvjetljenje nije trajalo duže od nekoliko
trenutaka, no njegovi su tragovi ostali neizbrisivi. Nikada

nije mogao zaboraviti što je tada vidio i spoznao, niti je
ikada posumnjao, a i nije moglo biti sumnje u istinitost

onoga što se njegovu duhu ukazalo. Ni te noći, niti ikad
kasnije, to se iskustvo nije ponovilo...

Glavni događaj te noći bilo je zbiljsko i isključivo
uvođenje u novi i viši red ideja. No to je bilo samo

uvođenje. On je vidio svjetlo, ali je imao pojma o tome

odakle dolazi i što znači koliko i prvo biće kad je
ugledalo svjetlost sunca. Mnogo godina poslije toga sreo
je čovjeka koji je ušao u viši život, onaj koji je on u

kratkom trenutku nazreo, i koji je imao velikog iskustva s

tom pojavom. Razgovor s tim čovjekom uvelike je
rasvijetlio pravo značenje onoga što je sam iskusio. . .

Shvatio je značenje subjektivnog svjetla u slučaju
Sv. Pavla i Muhameda. Otkrila mu se tajna

Whitmanove transcendentne veličine. Susreti i
razgovori s ljudima koji su imali slično iskustvo pomogli

su mu da proširi i razjasni vlastita razmišljanja... No,
trebalo je mnogo vremena i truda da se zamisao u

zametku razradi i sazre, zamisao, naime, da postoji
obitelj, potekla od običnih ljudi, koja živi među njima, ali

za koju se teško može reći da je dio njih. Članovi te

obitelji rasuti su među naprednim rasama ljudskog roda
za posljednjih četrdeset stoljeća svjetske povijesti.