Page 253 - Meša Selimović - Tvrđava

- Kao i svako. I hvala bogu sto je tako. Na sto bismo licili da smo razvaljen
obor. Neprijatelji su oko nas.

Da li mu je Sehaga zavjestao osvetu?

Ako jest, uskoro ce se rasprsnuti ovaj prividni mir.

Ko ce od njih biti brzi? Ko ce prvi optuziti Becira Tosku za jos jedan zlocin?

Ipak cu upitati Tijanu o onome sto mi se ucinilo da sam vidio. Nemoguce je, ali
cu upitati. Lud sam sto o tome mislim, ali cu upitati.

Odgodio sam dok se u meni ne stisa strah.

Samo sam zelio da sto prije odem iz ove kuce.

A u mome dragom zavicaju opet su se razvili vojni barjaci i kupili ratni nameti.
Ljudi su psovali sve ratove na svijetu, ali su placali danak i isli u vojsku.

Pobunili su se samo seljani iz Zupce. Otjerali su carske sluzbenike, i nisu dali ni
namet ni ljude.

Ramiz nije uzalud sjedio u Zupci!

Moj dobri Mula Ibrahim, do kraja uplasen surovoscu ljudi, govorio je samo o
vremenu i o zdravlju, pa i to tiho i oprezno, jer sve moze biti sumnjivo, i kad
kazes da je vrijeme ruzno, i kad se pozalis da se ne osjecas dobro. Ali mene
nije zaboravio. Nasao mi je jevtin stan, malen, ali nama dovoljan, i sluzbu
djecjeg ucitelja, nikakvu drugu ne bih mogao prihvatiti. Ucim djecu citanju i
pisanju, pokusavam da ih naucim dobroti, nadajuci se da ce u njima ostati
stogod od mojih naivnih rijeci.

Medju djecom sjedi ponekad i Mahmut Neretljak, savijenih siljatih koljena, i
cuteci, trlja bolesnu nogu, slusa, klima glavom, i ne znam da li potvrduje ili
sumnja.

Narocito je pogruzeno klimao mrsavom glavom kad smo se vratili djeci, kao da
sam trazio lijek medju njima, posto smo ispratili deset vezanih Zupcana na
putu u tvrdjavu. Pored njih je isao bivsi austrijski zarobljenik, veseli Ferid, sa
strazarima. Preuzeo je poslove pokojnog Avdage, ali ne i njegove navike.
Dobio je svoje imanje, uselio se u kucu, istjerao zenu i svog bracnog
zamjenika s petoro djece, postao muselim, i sad je zadobijenu pravdu placao
surovoscu.