Page 251 - Meša Selimović - Tvrđava

nam je blizi, a kad me bolest oborila, neprestano je sjedio nada mnom, ljut na
mene. Sta mi je trebalo da trazim nevolju po tudjim zemljama? Ima je dosta i
ovdje. Ako umrem, mislio je, sta ce on? I sta ce ova moja jadna zena sto je oci
isplakala zbog mene, pa su je on i Osman satima tjesili. Doduse, njoj je lakse,
mlada je, lijepa, udala bi se i lako i brzo, ali sta bi on? Dobrog prijatelja nije
lako naci.

Za koga bi se udala? - mislio sam. Za Osmana? E pa, zao mi je, nece se udati
ni za koga. Ziv sam, ovdje sam, i ostacu ovdje, ziv.

Za sebe je Mahmut rekao da nece ostati na ovom poslu, jedva je cekao da se
Osman vrati, da mu preda magazu. Ne moze vise da izdrzi, dosadilo mu da
sjedi na jednom mjestu, kao da je drvo, kao da je kamen. Skodi mu i nogama,
mora vise da se krece, a voli i da se vidja s ljudima.

Sta je to sad?

Ovaj smijesni sanjar vise voli nesigurnost sa snovima nego sigurnost sa
samocom. Divio se neobicnim poslovima, a zapali su ga najobicniji i
najdosadniji. Dospio je dotle, da hrani macke i ganja miseve, on, koji je
mastom letio po oblacima, i osjecao se prevaren, teze nego da je i dalje
tavorio u bijedi, gajeci neostvarivu nadu.

Sad namjerava da gaji kanarince, to je ugodan posao, cist, lijep, zanimljiv,
kanarinci vode ljubav, pjevaju i mnoze se. Toliko se mnoze, da ce od prodaje
mladih dobro zivjeti.

A onda je zacutao, i rukom nemirno presao preko mrsavog lica.

- Nesto si precutao - opomenuo sam ga.
- Sta sam precutao?
- Ne znam. Tebe pitam.
- Sve glavno sam rekao. Drugo je nevazno.
- Sta je to nevazno?
- Pa to. Davao sam zito na veresiju. Osman se ljuti.
- Zasto si davao na veresiju?
- Zasto! Zima teska, a ljudi bez para, eto zasto. Platice, kad imadnu.
- Jesi li zapisao imena duznika?
- Zapisao sam. Gotovo sva.

Ne, nije on zapisao nijedno. Kako bi velikodusni bogatas, kakav je zaista bio u
tom casu, zapisivao duznike?

Ne znam sta je to u njemu sto ga pokrece na neocekivane postupke. Je li to
zelja za zahvalnoscu i postovanjem? Je li zelja za necim neobicnim: niko to nije
ucinio, ucinice on. A mozda je i dobrota.

- I sta ces sad?
- Prodacu kucu.