Page 252 - Meša Selimović - Tvrđava
P. 252
- Koliko si vec puta prodavao kucu?
- Sad cu prodati.
On zna samo za sadasnji trenutak, ne pamti ono sto je bivalo, ne misli na
sutrasnji dan. Upropascuje se svime sto ucini, i zlom i dobrom. Rekao je
Osmanu da ce prodati kucu i namiriti manjak, nadajuci se da Osman nece na
to pristati. Ali Osman nije Ahmet Sabo koji ima vise duse nego pameti. Briga
Osmana za dusu! Pristao je, cak je trazio da se odmah proda. Mahmutova zena
se slozila, grdeci Mahmuta dobrodusno: ostario, a nije sazrio. Sta moze!
- Lako je biti dobar na tudji racun - rekao je Osman i mirno primio novac, ali je
njegova misao bila zauzeta drugim brigama.
Ispricao mi je kako su sahranili Sehagu. Otisli smo s njim zivim, a vratili ga
mrtvog, u okovanom hrastovom sanduku.
Mnogo svijeta je doslo u veliku kucu da vidi okovanog i nevidljivog Sehagu, a
vidio ga je samo kadija s pisarima i svjedocima, ucinio je cast mrtvom Sehagi
svojom posljednjom posjetom, a sebi priredio ogromno zadovoljstvo, jer mu je
mrtav neprijatelj sigurno miliji od zivog prijatelja. Izgledao je ozbiljan, ali mu
je srce pjevalo, kao seva.
I Zafranija je dosao s kadijom. Mozda je i vjerovao onima koji vide, da je to
Sehaga i da je zaista mrtav, ali se, za svaki slucaj, sasvim priblizio Sehaginu
zutom licu, da bi se sam uvjerio, da bi pomirisao les, kao cvijet.
Svi su izrazavali saucesce njemu, Osmanu, i molili ga da prenese njihovo
zaljenje Sehaginici, koja je pala u postelju zbog ove konacne nesrece. Osman
se zahvaljivao, kadiji i Zafraniji najusrdnije. Cak je rekao kako se Sehaga, na
samrti, sjetio svih svojih prijatelja i molio ih da mu oproste ako je koga
uvrijedio, kao sto je i on svima oprostio.
Tesko onima koje je pomenuo, pomislio sam. Dobro sam znao Osmanovu
kurjacku cud.
- Jesu li kadija i Zafranija krivi za Sehaginu smrt? - upitao sam Osmana.
Odgovorio je prijekornim pitanjem:
- Kako bi oni mogli biti krivi? Sehaga je umro od zalosti za sinom.
- Sam je rekao da je otrovan. Zvao te da ti ostavi u amanet osvetu.
- Bog s tobom, kakvu osvetu! Zvao me zbog poslova.
Rekao je to hladno, s ledenim i siljatim osmijehom.
Uvijek je na strazi, uvijek u odbrani: zatvorena tvrdjava.
Rekao sam mu to, a on se nasmijao:
