Page 158 - Meša Selimović - Tvrđava

ili su zeljeli da dokaz bude sto ubjedljiviji, ili su naplatili ko zna kakav dug, tek,
dizdar je jedva glavu izvukao, i da je znao kako je teska zlikovacka ruka,
mozda ne bi pristao na ovaj posao. A mozda i bi, jer sta je jedan jaci udarac i
nesto teza glavobolja prema sreci koju je tako platio! Ovoliko koliko je
vjerovatno dobio od Osmana, ne vjerujem da je zaradio cijelog zivota, a bilo
mu je krajnje vrijeme da shvati kako se ne moze mnogo zaraditi posteno.
Doduse, kad je ustao, a lezao je nedelju dana, glava ga je boljela kad god bi se
naoblacilo, i kad je bilo vlazno. I kad bi poceo stogod da misli. Ali ga vise nije
boljela glava zbog drugih stvari, koje su ipak vaznije od glavobolje. A
razmisljanja se lako odrekao, zato sto mu zaista nije potrebno, i zato sto se
sjetio kako je cijelog zivota mislio uzalud. Poslije nekoliko mjeseci dao je
ostavku, kad mu je umro stric i ostavio mu neko nasljedstvo, kako je tvrdio,
mada se svako cudio sto je njegov stric krio da ima ista. Ali, ko se moze zakleti
da zna sve o ljudima? Kupio je malo imanje kod Kozje cuprije, ozenio se
mladom udovicom bez djece, i obradjujuci posnu zemlju a naslanjajuci se na
plodnu zenu, stekao malo imetka a mnogo djece. I stavljajuci isjecen sirov
krompir na celo, kad bi ga zaboljela glava, da ga podsjeti da onu srecnu noc,
zahvaljivao bogu sto se sudbina jednom u zivotu i njega blagonaklono sjetila,
da mu plati za toliku postenu sluzbu zemlji i caru.

Tijana je u dvoristu cula o Ramizovom bjekstvu, a ja sam joj ispricao sve sto
sam znao. Prvo joj je palo na um da se zabrine:

- Da tebe ne upletu?
- Ko da me uplete? Sta sam ja kriv? I kako da me upletu? Ne znam ni kako se
desilo.
- Jesi li siguran da ti ne moze biti nista?
- Siguran sam. Igru igraju veci od nas.
- Veci igraju, manji placaju.
- Ovaj put nisi u pravu.
- Daj boze. Samo ti nikome ne pricaj to sto znas.
- Nisam lud.

Onda se sjetila Osmana Vuka i pocela da se divi:

- Izgleda kao hajduk. Samo je on to mogao uciniti.

Pobunio sam se, zelio sam da ga sklonim s puta:

- Dopao ti se taj hajduk. Samo zato sto je rekao da si lijepa.
- Hajde, ne luduj.
- On to kaze svakoj zeni.
- Bas me briga!
- A otmicu nije on izvrsio. Cijelu noc je pio.
- Mozda je izasao, pa se opet vratio.
- Nije se ni maknuo iz mejhane, sve do zore.
- Ko je onda?
- Ne znam.