Page 100 - Meša Selimović - Tvrđava

Volio bi da ovdje nadje prijatelja. Ne pristalicu, ne sljedbenika, ima ih, vec
pravog prijatelja, s kojim se drukcije razgovara, i drukcije cuti, nego s ostalim
ljudima, ma koliko nam bili dragi. Prijateljstvo se ne stvara, ono nastaje, kao i
ljubav. Bice mu drago ako postanemo prijatelji.

Pruzio sam mu ruku, dirnuo me njegov strah od usamljenosti, i potreba da se
veze uz drugog covjeka. Nece iznevjeriti svoju misao, ali uz nju moze ponekad
da bude hladno i pusto. Nece mu mnogo pomoci moje prijateljstvo, ali mu
moze posluziti kao unutrasnji zaklon.

Izasli smo na sokak.

Pozvao sam ga da svrati do moje kuce, jednostavni smo ljudi, rekao sam, i
nastojacemo da mu bude ugodno, koliko do nas stoji. Precutao sam da cemo
ga pozvati i na rucak, potrebno mu je. Ne bih rekao da jede cesto.

Tako sam, zbog obicnog razgovora, zaboravio na opreznost s kojom sam ga
docekao.

Neobican mladic. Bice divan covjek ako ne uspije u onome sto zeli, strasan ako
uspije. Bio bi ponosan na svoju cistu misao i poslije, kad bi vec odavno bila
uprljana. Sad je protiv nasilja, zavesce ga u ime slobode. Sad je za slobodu,
ugusice je u ime vlasti. Borice se surovo za svoje uvjerenje, smatrajuci da je
plemenito, ne znajuci da je postalo neljudsko. Bice najljuci neprijatelj protiv
sebe bivseg, i cuvace, kao hamajliju, ogrubjelu sliku svoga nekadasnjeg
zanosa. A ako ne uspije, kao i toliki drugi, ako mu sadasnji bivsi zanesenjaci
presijeku put, njegovo stradanje ce uciniti vise nego pobjeda. Sacuvace se u
ljudima dirljiva uspomena na zrtvu i na misao koja nije postala stvarnost. I,
zacudo, to je najljepse od svega sto covjek moze da ucini: da pokusa i da ne
uspije.

Ostaje tako da zivi zelja i vjera da ce jednom doci sanjani raj, a s tom zeljom
lakse se zivi. Ako proroci razocaraju, sinovi tamne. Proroci treba da umru prije
nego sto ista ostvare. Dovoljno je sto su jos jednom razgorjeli staru nadu.
Zasto da je gase djelom koje razocarava? Mozda treba da prodje neko dugo
vrijeme, da se u dusama nakupi dosta te neokaljane ljepote, pa da ljudi,
ocisceni, ostvare prastari san.

Otrijeznila me kisa sto je pocela da pada, i istjerala mi iz glave smusene misli,
kojima sam se branio od tudjeg zanosa.

Zurio sam kuci, i nisam htio da se sklonim. Ali sam se pokajao kad sam vidio
serdar-Avdagu kako stoji pod jednom strehom. Pomislio sam da se vratim, nije
mi potreban ovaj susret, svejedno mi je sto ce misliti da ga izbjegavam.

Zastao sam, pa produzio, i tako se smeo, da sam isao kao zaba na zmiju.

Docekao me ljubazno.