Page 26 - Ingrid Divković - Jebe li vas EGO?

26 Ingrid Divković

Često se kaže: mali čovjek, veliki ego. Zašto je to tako? Možda
jednostavno zato jer je netko (s velikim egom) odlučio da tako
mora biti. I čopor, naravno, slijedi to nepisano pravilo. Svijet je
oduvijek funkcionirao na takav način. U svijetu u kojem opstaju
samo najjači malo je vjerojatno da bi netko s “manjim” egom
uspio ispuniti sve izazove koji se stave pred njega. A izazova je
puno... želja za uspjehom, sukobi, fizičko nasilje, ljubomora,
strahovi, patnja.
Veliki se ego uspijeva nositi s tim izazovima. Ego teži za uspje-
hom, za moći i slavom, teži za dokazivanjem i želi biti u pravu.
Pojedinac se bori za svoj put prema gore, želja je jaka, ali na
vrhu ima mjesta samo za jednoga. Čemu borba? Čemu opira-
nje? Cijeli naš život, potraga za prividnom srećom, novac, moć,
ugled, sve to nije ništa drugo nego potraga za novim uporištem,
potraga za novom zaštitom, a da biste nekako zadržali iluziju,
produžili laž.
Egu je sve natjecanje, dokazivanje, igra. Cijelo čovječanstvo
danas igra igre, to je jedna opća olimpijada koja traje na cije-
lom svijetu već tisućama godina. To je natjecanje demona, ega,
i ono vam postaje tako važno da posve zaboravljate kako je
društvo (vaši učitelji) usadilo u vas taj ego. Od dječjeg vrtića do
sveučilišta, što svi oni rade? Svi jačaju vaš ego. Sve više akadem-
skih titula dodaje se vašem imenu i vi se počinjete osjećati sve
većima, a zapravo ste sve manji...
Djeca se ne rađaju s egom.

Ova bi vam rečenica mogla zvučati jednostavno, no zbilja je
posve drugačija. U njoj leži niz dilema i kontradiktornosti koje
se imanentno sukobljavaju sa stvarnim svijetom.
Zar vam se ne čini prevelikom odgovornost koja nam je dodi-
jeljena kada su u pitanju djeca? Svojoj djeci želimo pružiti naj-
bolje i dati im najbolji primjer. Zašto to onda ne činimo?
Djelujemo li ispravno kada ih od malih nogu potičemo na ne-