Page 28 - Ingrid Divković - Jebe li vas EGO?

“Gotovo” sretna

Rodili smo se kao jedinstvena bića.
Nigdje na svijetu ne postoji otisak ruke kao što je moj. Nigdje
na svijetu ne postoji identično lice kao što je naše (vaše i moje).
Zašto onda, u toj silnoj različitosti, težimo biti isti i i identični?
Zašto se tako silovito trudimo osigurati si dnevnu porciju patnje
pokušavajući se uklopiti u kalupe, standarde, pravila i norme?
Svijet je tako smušeno mjesto. Postoji milijun teorija o tome
kako naučiti nešto što ne znamo, ali posve sam sigurna da nigdje
na svijetu ne postoji škola koja predaje teoriju o samome sebi.
Možda tražim previše, ne znam, no zapravo je riječ o tome da si
želim osigurati ubrizgavanje što veće količine jedinstvene osob-
nosti u svoj život. Tko će nas tome podučiti? Tko će nam u tome
pomoći, a ne odmoći? Zvuči pomalo paradoksalno, zar ne?
No, kao što sam već spomenula, kultura u kojoj živimo,
kritički roditelji i mnoštvo drugih utjecaja vjerojatno su promi-
jenili našu sliku o samima sebi, a možda su je i potpuno uništili.
Razni su se utjecaji urotili protiv nas kako bi nas preokrenuli u
osobu koju određuju tuđa mišljenja – a obično s nekom komer-
cijalnom namjerom.
A na kraju krajeva, što time dobivamo? Jesmo li time sretnija
i ispunjenija bića? Jesu li nam se ostvarili snovi... ako su to još
uvijek naši snovi? Jesmo li zato bolji ljudi? Bezbroj je pitanja
koja si možemo postavljati...
Već duže vrijeme razmišljam o tome je li točno kada kažu da
cilj opravdava sredstvo. Je li pravedno da budemo sebični pa je
vlastita sreća tada glavni životni prioritet? To me razmišljanje
navelo na mali eksperiment. Naime, od svojih sam prijatelja i