Page 23 - Ingrid Divković - Jebe li vas EGO?

J..e li vas ego? 23

A što bi bilo kada bi si ljudi priznali tu golu istinu i kada bi jed-
nostavno na trenutak zastali te naručili kavu sebi i svome biću,
pa u miru sjeli ne bi li obavili najteži razgovor od sviju – viteški
razgovor sa samima sobom? Očito je što bi se dogodilo. Otvorila
bi se Pandorina kutija. I sad, što možemo izgubiti?

Idemo skupa učiniti mali eksperiment i otvoriti svatko za sebe
svoju Pandorinu kutiju. Za početak, dobro uočite sve ono što se
nalazi u njoj. Neću ni spominjati kako je moja nekoliko godina,
u ranim dvadesetima, bila doista prepuna i da sam se u jednom
trenutku osjećala imaginarno teža nego što sam to doista i bila.
Imala sam osjećaj da svakoga dana za sobom vučem tu tešku
kutiju. Kakav psihofizički napor.

Iako je prema grčkoj mitologiji Pandorina kutija izvor svih zala
koju je Zeus poslao Prometeju za kaznu, ovdje Pandorinu kutiju
koristim kao metaforu našega uma i svega onoga što se nalazi u
njemu. Jedan od ključnih razloga zašto je nekima od nas Pando-
rina kutija toliko teška je količina ega koja se nalazi u njoj.

Gospodinu Egu to zasigurno ne smeta. On je po prirodi
snalažljiv i oportunistički nastrojen. Vrijeme je da mu damo ot-
kaz i da ga pomalo rebelski pošaljemo u ono fino mjesto.
Jednom kada uistinu popričamo sami sa sobom, kada do-
taknemo srž svoje osobnosti i kada si priznamo stvari za koje
smo sami odgovorni, duboko vjerujem u to, mirnije ćemo spa-
vati.

Razmišljala sam, priznajem, kako bih mogla decidirano ob-
jasniti što je to viteški razgovor sa samim sobom. Što taj razgo-
vor podrazumijeva? To je moj naziv za vrijeme koje ostavljate za
promišljanje o stvarima koje se tiču vašeg unutarnjeg bića.
Tko sam ja? Od čega sam sastavljena? Zašto me to rastužuje?
Što me usrećuje? Što istinski želim od veze u kojoj se nalazim?
Što hrani moju dušu i tijelo? Koje je to mjesto na svijetu na koje
bih otputovala čim bih za to imala priliku? I tako dalje...