Page 22 - Ingrid Divković - Jebe li vas EGO?

Viteški razgovori sa samima sobom

Ljudi su, moramo to priznati htjeli ili ne, zapanjujuće snalažljivi
i sposobni uhvatiti se u koštac s najtežim radnim zadatcima i
izazovima koji se nađu pred njima. Svijet u kojem živimo tjera
nas na konkurentnost, na dominaciju nad drugima i neprestano
dokazivanje.
Što smo tražili, to smo i dobili. Zapadnjačka kultura i sve što
ona nosi učinila nas je robovima mašinerije koja melje sve pred
sobom i pritom ne trpi posljedice. Zapadnjački je svijet op-
sjednut propašću svijeta, a ono što integrira u svoju propast je
postulat da je bolje propasti kao uspješan nego kao neuspješan
poduzetnik – što god to značilo. Čini se da više ni u jednom
zapadnjačkom pravilu ne stoji bitna društvena opozicija dobar-
-loš, već se provlači paradigma uspješan-neuspješan. Društveni
ekvilibrij je narušen. Kakvo sranje!

Ljudi toga, naravno, nisu svjesni, barem se tako nadam, jer
bi u protivnom valjda bilo normalno zauzeti se za onaj koliko-
-toliko ljudski stav da je bitna ljudskost i sve što ona povlači za
sobom.

Ono što je još fascinantnije: mi u tom neprestanom radu,
bezglavoj jurnjavi, mi – ljudi, prečesto zaboravljamo na sebe
i svoje primarne potrebe. Ujutro, istovremeno s budilicom,
uključujemo i mehanički stroj u nama koji nas nosi kroz dan,
a onda taj isti stroj navečer gasimo. Što nam na kraju krajeva
preostaje od nas samih? Samo EGO, čini se.
Ključno je, međutim, da si ljudi ne žele priznati kako im tre-
ba vremena, vremena za sebe. Pritom se oglušuju na tihe poruke
svoga uma i tijela, a time si u toj jurnjavi svakodnevno prijete
smrću.