Page 92 - Odiseja

Homer: Odiseja

Stanu mladići svi u naponu, igranju vješti;
Kada po kolu oni božanskom nogama lupe,
265 Treptanju njihovih nogu Odisej se divljaše motreć.
Tada zacilikne pjevač i zapjeva, kako je Ares
9
Ljubio Afroditu, u koje je prekrasan v'jenac;
U Hefestovu domu obljubio on ju je krišom
Mnoge joj davši dare i gospodu time Heféstu
270 Krevet okalja, gdje leži; al' Helije, kojino vidje
Njihovo milovanje, Heféstu ga prokaže odmah.
Kada srdòbonū tu Hefésto začuje kážu,
Uđe u kovačnicu u duši misleći o zlu,
Veliki nakovanj na panj navalivši okove stane
275 Nerazdrešljive on, neprelomljive kovat, da čvrsto
Ono se uhvati dvoje. U ljutosti Aresu varku
Smisliv u ložnicu pođe, gdje mila mu postelja bješe,
Krevetu okolo nogu ponastavi okove krugom;
Mnogi se okovi spuste odòzgō s krova, a tanki
280 Bjehu ko paučina, i nitko ih spazio ne bi,
10
Niti blaženi bozi, jer tako ih pr'jevarno skova.
Okolo postelje kad on kovarstvo nastavi svoje,
Onda tobože ode na Lemnos, u uređen u grad,
A od sviju mu draži zemalja bijaše Lemnos.
285 To je spazio dobro zlatòsjajnī Ares, i slavnog
Kako spazi vještaka Hefésta gdje ide daleko,
Odmah zaputi u dom Hefésta, preslavnog boga,
Krasnovjènačnū žîvo želéći Kiterku ljúbit.
Ona se vratila baš od oca, od presilnog Zeusa,
290 Te je sjedila bila, a Ares u kuću uđe,
Stisne joj ruku i ovu izustivši besjedu reče:
»Lezimo, draga, amo u krevet te se vesel'mo!
Kod kuće nema sada Hefésta, nego je na put
Među gruborječne pošo med Sinćane na Lemnos otok.«
295 Ares joj reče, a njojzi baš milo počinut bješe.
Oboje uđu u krevet i zaspe! Hefésta vještaka
Umjetni okovi tad ih sa sviju obuhvate strana,
Te već ni jednog uda ne mogaše maći ni dići.
Onda opaze tek, da se nema izbjeći kamo.
300 Njima se približi tad rukotvorac preslavni Hèfēst,
Jer se vratio prije no ode na lemnoski otok
(Helije spaziv ih dobro prokazao bješe ih njemu)
Ì kući pođe svojoj Hefésto ȕ srcu bolan,
Stane pred vratima sobe, a bijes ga obuzme divlji
305 I povikavši strašno prizove bogove tamo:
»Oče o Zeuse, ì drugi o blaženi, bogovi vječni,
Dođite amo da tužne, neprilične vidite stvari,
Kako Zeusova kći Afrodita vazda sramoti

9 267. »prekrasan v'jenac« — misli se visok dijadem.
10
281. »pr'jevarno skova« Homer zamišlja i prikazuje bogove u ljudskom liku, sa svim ljudskim slabostima
i manama, nesavršenima i tjelesno i duševno. Tako je na pr. već u st. 270. i d. rečeno da je tek Helije javio
Hefestu nevjeru njegove žene, jer on, premda je bog, to ne zna. Takvih primjera ima u Homera vrlo mnogo.

92