Page 87 - Odiseja
P. 87

Homer: Odiseja


                                 Nego lađu dajmo u pȕčinu rinimo divnu,
                                                      2
             35                  Lađu prvòplōvku crnu!  po narodu nek se izbérū
                                 Momka pedeset i dva, junaka najbolja davno.
                                 Vesla uz klinove dajte lađènē dobro privež'te,
                                 Iz lađe onda iziđ'te i k meni gostit se brzo
                                 Dođite u moj dom, priredit ću dovoljno svima!
             40                  Momcima nalažem to, a ostali, koji ste ovdje,
                                 Vi žezlonoše ì vī, o knezovi, ù krāsnē dvore
                                 Dođ'te mi, stranca da ovog u domu našem gostímo.
                                 Da se ne neća nitko! Demòdoka k tome pozov'te,
                                 Onog pjevača božanskog, što bog mu je dao, da pjesmom,
             45                  Kako mu daje srce u grudima, ljude veseli.«
                                    Reče im pa ih onda povede, žezlonoše za njim
                                 Pođu, a po pjevača božànskōg otiđe glasnik.
                                 Odabranih momaka pedeset i dvojica onda
                                 Odu na obalu mora trepetljivog po zapov'jédi;
             50                  A kad do lađa veće i do mora dođoše momci,
                                 Crnu porinu lađu u morsku dȕbinu oni,
                                 Katarku postave zatim i jedra na lađu crnu,
                                 Pa izàtoga vesla u kožane utaknu gužve,
                                 Sve baš kako se hoće, i bijela razapnu jedra.
             55                  Podalje namjeste lađu u vodi, ì sve izvršiv,
                                 Pođu u veliki dom Alkinoja, hrabrog junaka.
                                 U sobe sve i u tr'jemove sve u obore ljudstvo
                                 Silno navrvi, te mnogo mladića i staraca bješe.
                                 Dvanaest tada ovaca Alkìnoje zakolje njima,
             60                  Osam bjelòzubīh svinja i do dva sporòhodnā vola.
                                 Žrtve tad prionu gulit i milenu spremati gozbu.
                                                                      3
                                    Glasnik međù njīh dođe i milog pjevača  dovede,
                                 Koji omilje Muzi, te dobro je dala mu i zlo:
                                 Očinji uze mu vid, al' pjevanje dade mu slatko.
             65                  S klincima srebrnim stolac Pontònōj primàče pjevaču
                                 U sredìni med gòst'ma o visoki stup ga naslònīv;
                                 Tada objesi zvonku oglàsnīk formingu o klin
                                 Iznad glave pjevaču, navèdē njegove ruke,
                                 Gdje će je naći, pred njèga još postavi košaru i sto
             70                  Krasni i s vinom kondir, da po volji pije iz njèga.
                                 Rukama posegnu tada za gotovim jelima oni.
                                 I kad namire već za pićem i za jelom žudnju,
                                 Muza pjevača potàče, da opjeva slavu junaka
                                 Iz pjesme one, što njoj se nebésā hvataše slava,
             75                  Kako se svadi Odisej s Ahìlejem, Peleja sinom,
                                 Jedan na drugog kad su navalili r'ječima strašnim
                                 Na božjoj obilnoj gozbi, a kralj se tad Agamèmnon
                                 Radovo za se, kad staše boljari se ahejski svađat,
                                 Jer to mu proroštvo Feb je Apòlōn proreko bio,
             80                  Kad prag u presvetoj Piti prestupio kameni bješe,

                   2
                     35. »lađu crnu«, jer su lađe u to doba obično bile obojene crnom bojom.
                   3
                     62. »milog pjevača«, tj. Demodoka; grčka priča rado prikazuje vrače i pjevače slijepima, a i pjevači su
                   naših narodnih pjesama ponajčešće bili slijepci.
                                                                                                       87
   82   83   84   85   86   87   88   89   90   91   92