Page 288 - Odiseja

Homer: Odiseja

Bio veòma ugodljiv, jer nije se hotio sklonit
Da mi iskaže sve i sasluša mene, kad pitah
Zà svōga prijatelja za slavnoga, da li mi živi,
Ili je umr'o već i boravi on kod Aída.
265 Ja ću ti reć, a ti me ded čuj i u srcu pamti:
Ja sam na postojbini pogostio čovjeka nekad,
Što mi je došao u dom, i odonda drugi mi nije
Miliji iz daljine tuđinac u kuću došo.
Dičaše se, da rodom sa Itake je, i k tome
270 Reče, Arkìsijev sin Laèrto da mu je otac.
Ja ga u kuću svoju dovedoh pa ga ugostih,
Usrdno ja ga čašćah, jer obilna bijaše kuća,
Pa ga gostinskim darma obdarih, kako valjade,
Krasno kovana zlata poklonio sam mu sedam
275 Talenata i vrč sȁv od srebra iskićen cv'jećem,
Dvanest mu struka dadoh jednògubīh, dvanest sagóvā,
Plašteva krasnih tolìkō, tolìkō i košulja jošte,
Osim toga mu dadoh ljepotice četiri vješte
U divnim poslovima, izabrati što ih je htio.«
280 Na to mu njegov otac odgovori roneći suze:
»U zemlju došo si onu, za koju, tuđinče, pitaš,
Ali ob'jesni njom i bezakoni vladaju ljudi!
Zalud si bezbrojne dare poklonio, darovo onom,
Jer da živa ga budeš u itačkom našao polju,
285 On bi te, l'jepo ti dare i doček vrativši mili,
Opravio, jer tako zaslužuje gostitelj prvi,
Nego mi deder kazuj i reci mi istinu pravu:
Koja je godina to, što si svojeg ugostio glavnog
Nesretnog prijatelja, a mojega zlosretnog sina
13
290 (Ako ga ikada imah)? — Daleko od očinske zemlje,
Od milih u moru negdje već ribe su izjele njega,
Ili je zvjeradi plijen i pticama posto, te nije
Mati obukla njega i oplakala ga s ocem,
14
Koji ga rodismo nekad! Penelopa obilna darma
295 Nije kukala njemu nad odrom, kako valjade,
Niti mu zatisnu oči, jer to je mrtvacima počast.
Daj odgovori mi pravo, da znadem, što te sad pitam:
Tko li si, otkle si? gdje ti je dom, gdje mati i otac?
Gdje ti je brza lađa, s bogolikim druzima što te
300 Dȍveze? ili si došo ko suputnik na lađi tuđoj,
Pa su te ostavili lađari i dȁljē otìšli?«
Odgovarajuć njemu Odisej dosjetljivi reče:
»Evo ću sasvim sve to po istini kazati tebi:
15
Iz Alìbasa ja sam, gdje slavne dvorove imam,
305 Sin Polipámonov vlastelj Afìdas meni je otac,
Ime je moje Epérit. Od sikanske zemlje je mene
Ovamo odbio bog, kud nisam hotio doći.

13
290. »Ako ga ikada imah« — vidi 15. pjev. st. 268.
14
294. »obilna darma«, tj. obilno darovana prigodom udaje: vidi 1. pjev. st. 277.
15 304. Alibas je izmišljeno mjesto negdje na zapadu u području Metaponta u južnoj Italiji.
288