Page 245 - Odiseja
P. 245

Homer: Odiseja



            200                  Tebi, koji si sada bijedama obuzet mnogim!
                                 Oče o Zeuse, nema od tèbe okrutnijeg boga!
                                 Rađat se ljudima daješ, a na njih se smilovat nećeš,
                                 Kad se nalaze u zlu, u b'jedi i u žalòsti!
                                 Obli me znoj, kad tebe zamotrih, iz očiju mojih
            205                  Udriše suze, jer jâ se Odiseja sjetih, za kojeg
                                 Mislim da tàkōđer luta obučen u takove prnje,
                                 Ako je jošte živ i motri svjetlost sunčànū.
                                 Ako l' je umro već, u Aídovu l' boravi domu,
                                 Teško li meni za njime neporočnim, koji je mene
            210                  U kefàlēnskōm polju malèna još govedárom
                                 Stavio! A sad je krava množina, i čovjeku drugom
                                 Goveda širokih čela tolìkō dala se ne bi.
                                 Ali ih drugima moram dogonit, da njima se goste,
                                 Ne mare za sina ništa u domu niti se boje
            215                  Kazni bògōvā vječnih, i vȅć razdijeliti misle
                                 Među se sav imutak, kad ne vraća se gospodar,
                                 A srce moje mnogo u grudima pomišlja misli,
                                 Jer je veliko zlo otići u drugu zemlju
                                 Zajedno s govedima u tuđega naroda ljude,
            220                  Dokle je sin u životu, — al' ostajat tu i uz tuđa
                                 Goveda sjedit i jȁde podnositi jošte je gore.
                                 Ja bih pobjegao bio ka premoćnom drugome kralju
                                 Odavno već, jer ovdje podnositi više se ne da,
                                 Ali jošte se nadam jadníku onom, odáklē
            225                  Neće li doć i razagnati sve po dvorima prosce.«
                                    Odgovarajuć njemu Odisej dosjetljivi reče:
                                 »Ti se, kravaru, meni ne činiš rđav ni ludak;
                                 Vidim i sam, da srce u grudima pametno imaš;
                                 Zato ću nešto ti reći i zaklet se velikom kletvom:
            230                  Najprije tako mi Zeusa i tako mi gostinskog stola,
                                 Tako mi ognjišta divnog Odiseja, kòd kōg sam sada,
                                 Dok si još ovdje ti, Odisej će vratit se doma,
                                 Pa ćeš, bude l' te volja, zamotriti očima svojim,
                                 Gdje se ubijaju prosci, što po kući ovoj gospòdē.«
            235                     A Odiseju tada govèdār odgovori ovo:
                                 »Ej, da Kronìōn to, o tȕđīnče, hoće izvršit,
                                 Moju bi vidio snagu, kolìkā je, kakve li ruke!«
                                    Tako se pomoli tada i Eumej bozima svima,
                                 Da se Odisej umni u svoje povrati dvore.



                                   B. Telemahovo se ubijstvo odgađa. 240—246.

            240                     Dok su se njih tri tu razgovarali besjedeć tako,
                                 Prosci spremahu smrt Telemahu i zlu sudbinu,
                                                                  8
                                 I njima u taj čas prelètī s lijeve strane
                                 Orao, ptić iz visina golubicu plašljivu držeć.
                                 Onda progovori njima i besjedu reče Amfìnom:

                   8  242. »s lijeve strane« — to je znak nesreće.

                                                                                                       245
   240   241   242   243   244   245   246   247   248   249   250