Page 241 - Odiseja
P. 241
Homer: Odiseja
»Zašto si opet budan, od sviju nesretniji ljudi?
Kuća je ovo tvoja, i žena je u kući tvoja
35 I sin, kakva bi samo poželjeti mogao tkogod.«
Njoj odgovarajuć ovo Odisej dosjetljivi reče:
»Doista pravo si sve i valjano, boginjo, rekla.
Ali se zamislilo u grudima srce mi nešto
Misleći, kako ću ruke na bestidne dignuti prosce,
40 Na mnoge sâm, ta oni na iskupu vazda su ovdje.
Osim toga se jošte i o drugom zamislih nečem:
Ako sa Zeusovom voljom i tvojom ubijem prosce,
Kud ću se onda zaklonit? Ded promisli o tom i sama.«
Sjajnoka boginja njemu Atena odgovori na to:
45 »Drzniče! čovjek se uzda i ù gorēg svojega druga,
Koji je ȉ sām smrtnik i nije mudar tolìkō, —
A ja boginja jesam, u nevolji koja te svakoj
Čuvam svagda, i sada bjelòdano ovo ti velim:
Ovdje pedeset četa okò nās da okolo stane,
50 Čêtā smrtnih ljudi, i poklat nas hoće u boju,
Opet bi tovne ovce i goveda odgnao njima.
Nego se sanku daj; — ne spavat i čuvat se to je
Muka noćcu cijelu; iz zala već ćeš izíći!«
Tako mu reče Atena i sankom mu obaspe oči;
55 Boginja ùzorità na Olimp otiđe tada.
B. Penelopa moli od Artemide smrt. 56—90.
San kad osvoji njega i svȅ mu razglobi ude,
Iz srca rastjera brige, tad čestita njegova žena
Prene se od sna i sjedeć u krevetu mekome stane
Plakati; i kad se ona već naplače do site duše,
60 Tada se ženska dika Artèmidi moliti stane:
»Gospođo boginjo, čuj me, Artèmida, Zeusova kćeri!
Ej da sada me ti strijelom u srce zgodiš
1
I uzmeš život mi odmah, il' mene da zgrabi olúja
Pa da otiđe sa mnom na one pretamne staze
65 I da u zavojitog Okèana baci me ušće!
2
Kao što nekad zgrabi olúja Pandàrija kćeri,
Što su im ubili mater i oca bozi, te same
U kući ostadoše sirotice, al' Afrodíta
Divna ih othrani sirom i slatkim medom i vinom,
70 Hera im ljȅpotu dade i razum više no drugim
Ženama smrtnim, a časna Artèmida vȉsinu dâ im,
Slavne poslove njih Atena nauči radit.
Al' Afrodita na Olimp na široki kad je uzàšla,
Da bi djevojkama izmolila udaje cvjetne
1 63. »oluja« — misle se Harpije; o njima vidi u Tumačenju riječi na kraju knjige.
2
66. Pandarije je imao, po kasnijoj priči, 3 kćeri: Aedonu, Kleoteru i Meropu; vidi 19. pjev. st. 518. Jedne
kćeri moraju okajati grijeh svojega oca Pandarija, koji je ukrao iz Zeusova hrama na Kreti od zlata načinje-
nog psa — djelo Hefestovo.
241