Page 240 - Odiseja
P. 240
Homer: Odiseja
DVADESETO PJEVANJE
(39. [nastavak] i 40. dan.)
Događaji prije ubijanja prosaca.
13. Noć prije ubijanja prosaca. 1—90.
A. Atena tješi Odiseja. 1—55.
A Odisej divni u tr'jemu počine tada,
Volujsku načinjenu pod sèbe je metnuo kožu,
A preko sèbe runa ovaca, što klahu Ahejci;
A kad leže, tad baci Eurìnoma struku na njèga.
5 Ali Odisej je ležo ne spavajuć te je u duši
Proscima smišljao zlo. A iz dvòranē iđahu žene,
Koje se po običáju obljubiti davahu proscem,
Jedna se smijala drugoj i zbijala svakakve šale.
Od tog se srce njemu u grudima buniti stane,
10 Ì ōn se zamisli tada u duši i u srcu svome,
Bi li skočio sad i da li bi sve poubijo,
Il' bi ih pustio zadnjom i posljednjom k prkosnim proscem,
Da se sa njima ljube; u njèmu zalaje srce;
Kao što kuja, kad stoji uz svoju nejaku štenad,
15 Laje na nȅpoznāta i hoće na njèga navalit,
Tako lajaše srce u njèmu na nedjela kivno;
Àl' ōn se u srce lupi i napadne na njeg ovako:
»Strpi se, srce, ta već si pretrpjelo grđi pasjaluk
Onoga dana, kad Kiklop goropadni drûge mi jake
20 Žderaše, à tī si to podnosilo, dok te je pamet
Opet iz spilje one izvèla, gdje poginut šćaše.«
Tako prozbori svoje u grudima koreći srce,
I srce tad se ustŕpī i ono se pokori njemu
Krepko, a on se tamo i ovamo vrtjeti stane.
25 Kao što želudac pun pretilìnē i kȑvi kad čovjek
Stane amo i tamo okrétati uz vatru žarku
Želeć, što brže da se ispeče, tako Odisej
Tada se vrtio amo i tamo misleć u duši,
Kako će dignuti ruku na bestidne prosce, gdje ima
30 Mnogo ih, a on je sam; — al' tada sišavši s neba
Pristupi k njemu Atena na ženu uzrastom nalik;
Čelo glave mu stane i rȉječ mu prozbori ovu:
240