Page 98 - Ilijada
P. 98

Homer: Ilijada



                              Umornu čovjeku snaga veoma raste od vina,
                              Kako si umoran ti za svoju se boreći svojtu."
                                 Hektor sjajnošljemac velji odgovori njojzi ovako:
                              "Vina, gospođo majko, ne nosi medenog meni,
         265                  Slabit me nemoj, da srce ne ostavi mene i snaga.
                                                                            18
                              Žacam se gospodu Zeusu da izlijem žarkastog vina
                              Ruku ne umiv, jer tko se uprljao prašinom, krvlju,
                              Ne može molit se on crnooblačnom Kronovu sinu.
                              Nego otiđi u hram pljenjačice ti daj Atene
         270                  I njoj kâda ponesi i sakupi starice u hram;
                              A plašt, koji se tebi u dvorima tvojima čini
                              Najdražesniji od svih i najveći, najdraži tebi,
                              Taj ljepokosoj tamo Ateni na koljena metni,
                              Pa joj obećaj zaklat u hramu dvanaest krava.
         275                  B'jelih, što ne bjehu još u jarmu, ne bi l' se gradu
                              Smilovala i ženam i dječici trojanskoj ludoj,
                              Ne bi li Tidejeva odvratila sina od Troje,
                              Jakoga kopljanika i ljutoga stra ugonjača.
                                                                      19
                              Nego otiđi u hram pljenjačice ti daj Atene,
         280                  A ja ću dotle otići po Parisa, da ga dozovem,
                              Ne bi l' se riječi mojoj pokorio; - ej da pod njime
                              Zine zemlja, jer Zeus ga Trojancima Olimpski na zlo
                              Stvori i Prijamu kralju junačini i svoj mu djeci!
                              Kad bih ga vidio ja k Aidu gdje slazi u dvore,
         285                  Reko bih, da već u duši ne poznajem nemile tuge!"
                                 Reče, - i mati u dom otišavši sluškinjam tamo
                              Vikne, a one kupit po gradu starice stanu:
                              Sama u komoru sade u svođenu, gdje su joj bili
                              Vrlo šareni plašti, rukotvori Sidonskih žena,
         290                  Koje je doveo bio Aleksandro nalični bogu
                              Onda iz Sidonske zemlje, kad prebrodi široko more,
                              Slavnoga oca kćer kad Helenu vođaše k sebi.
                                                                         20
                              Jedan Hekaba plašt Ateni na dar ponese,
                              Koji je najveći bio i najljepši šarenim vezom,
         295                  A ko zvijezda je sjao, ispod svih je ležo odozdo.
                              Hekaba ode, a za njom i starice pohrle mnoge.
                                 Došavši one do hrama Atenina gradu na vrhu
                              Vrata im otvori tu ljepoobraznica Teana,
                              Kiseju kći, konjokroti pak Antenoru žena,
         300                  Koju su svećenicom Ateninu hramu Trojanci
                              Metnuli. Starice sve k Ateni uzđignu ruke


               18  264-265. Hektor neće da pije, jer kako je od boja ugrijan i uzrujan, boji se da bi mu žestoko vino mo-
               glo nauditi.
               19  271-278. Hektor ponavlja Helenove riječi rečene u st. 90-97. Vidi o ponavljanju rečenih već riječi u
               bilješki 2. pjev., st. 60-70.
               20  291-292. Grci pričahu da je Parisa, kad je vodio Helenu iz Sparte u Troju, bura iz Egejskog mora
               bacila na egipatsku obalu. Otud je preko Fenikije (u kojoj je Sidon) došao u Troju.


                                                                                                       98
   93   94   95   96   97   98   99   100   101   102   103