Page 102 - Ilijada

Homer: Ilijada

Nego ga spaliti dade u oružju umjetnom svemu
I hum naspe mu grobni; a br'jestove zasade ondje
420 Brđanke nimfe, što im je Zeus egidonoša otac.
28
Sedam sam imala brata u dvorima, i svi su oni
Istoga dana u dvor Aidov skupa otišli,
Jer ih je sve poubijo brzonogi divni Ahilej
Kod sporohodnih krava i kod bjelica ovaca.
425 Mater, što kraljica bješe pod gorom šumovitim Plakom,
Dovede ovamo junak Ahilej s ostalim blagom,
Ali je dade na otkup, golemu ucjenu primiv,
A nju streljačica ubi Artemida u kući oca.
29
Tako si, Hektore, ti mi i otac i gospođa majka,
430 Ti si mi brat i mlađahni muž; al' smiluj se sada
I daj ostani ovdje na kuli, udovicom žene
Svoje ne ostavi sad ni siročetom djeteta svoga.
Kod smokve deder ljude uredi, odakle se može
30
Najlakše u grad unići, osvojit se bedemi mogu.
435 Triput su onamo došli i kušali prvi junaci
Okolo Ajasa oba i okolo oba Atrida
I Idomeneja dičnog i junačkog još Diomeda:
Il' im je koji vješt u proricanju rekao čovjek,
Ili ih navodi same i potiče njihovo srce."
440 Velji sjajnošljemac Hektor ovako prihvati riječ:
"Sve je doista to na umu, ženo, i meni,
Nego se Trojaca ja i dugohaljki Trojanki bojim,
Ako li budem od borbe ko strašljivac bježao kakav;
Ni srce to mi ne da, jer navikoh vazda valjanim
445 Biti i vazda se hrabro među prvim Trojcima borit
Stječući veliku slavu i ocu i samome sebi.
31
Jer ja u srcu svom i u duši predobro znadem,
Doći će jednom dan, kad će i sveti propasti Ilij
I kralj kopljometnik Prijam i narod Prijama kralja.
450 Ali ne marim ja i ne žalim Trojce toliko
Niti Hekabu samu ni Prijama, trojanskog kralja,
Ni braću svoju, što svi su valjani i što ih je mnogo,
Ali će u prah pasti od neprijateljskih junaka, -
Koliko žalim tebe, mjedenhalja kad te Ahejac

28 419-420. Da su nimfe zasadile oko groba Andromahina oca brijestove, to je rečeno poradi pjesnič-
kog ukrasa; doista su ih dakako zasadili ljudi. I u našoj narodnoj poeziji uzimaju se vile dosta često
poradi pjesničkog ukrasa; vidi u T. Maretića, Naša narodna epika, str. 255.
29 428. tj. mati Andromahina umrla je naglo i bez bolesti; kada tko tako umre, Homer misli da ga je
ustrijelila Artemida ili Apolon.
30 433. "Kod smokve", tj. kod smokovog stabla, koje je bilo pred Trojom valjda blizu Zapadnih (Skej-
skih) vrata; spominje se još u pjev. 11. st. 167. i u pjev. 22. st. 145.
31 446. Hektor se bori samo poradi časti i slave svoje i svoga oca, jer da je Troji suđeno propasti, to on
sam veli u iduća tri stiha (koji se nalaze i u 4. pjev., st. 163-165); on se dakle bori da Troja ne padne
nečasno i sramotno.

102