Page 51 - Ilijada

Homer: Ilijada

Prazna kaciga tada u punahnoj ostane ruci,
A njom zavrtjevši junak med nazuvčare Ahejce
Baci je, i nju mili drugari dignu sa zemlje.
Drugi put skoči Menelaj želeći ga mjedenim kopljem
380 Ubiti, ali ga tad Afrodita ugrabi lako
Boginja besmrtnica budući, maglom ga silnom
Zavije pa ga metne u mirisnu svođenu sobu,
Helenu dozvati ode; na visokoj kuli zateče
Nju, a oko nje mnoge u skupu Trojanke nađe.
385 Helenu ona povuče za milenu odjeću njenu
Te joj progovori staroj vunarici slična se stvoriv,
Koja je vunu njoj izrađivala, u divnom dok još
Lakedemonu bješe; od sviju Helena nju je
Voljela, - njojzi slična progovori tad Afrodita:
390 "Hajde, Aleksandro zove, da kući brže se vratiš,
On ti u sobi sad i u krevetu struganom leži,
On u ljepoti sja i u odjeći; ne bi mu rekla,
Da je iz boja došo, već da se u kolo sprema
Otić, il' iz kola da je izišao i sad da sjedi."
395 Tako joj reče i njoj u grudima srce potače;
Ali kad Helena vrat Afrodite boginje spazi
I prsi njezine ljupke i blistave sjajne joj oči,
Onda se zadivi i r'ječ izustivši prozbori ovu:
"Zašto me, boginjo čudna, i sada želiš zavesti?
400 Valjada nekud me vabiš u gradove žitelja pune,
Što ih il' Frigija ima il' zemlja Meonska mila,
Ako i tamo dragog imadeš med ljudima smrtnim,
21
Jerbo me mrsku ženu Menelaje hoće odvesti
U kuću, kada je sad Aleksandra divnoga svlado;
405 Zato si ovamo sada pristupila lukavo k meni.
Sjedi sama uz njega i ostavi staze božanske,
Svojim nogama više na Olimp nemoj se vratit,
Nego se jednako muči uz onoga i čuvaj njega,
Dok te robinjom svojom ne učini on ili ženom,
410 A ja ne idem tamo, i zamjera meni bi bila,
Da s njim postelju d'jelim, i Trojanke mene bi potom
Korile sve, a preko mjere već u duši sam jadna."
Srdita nato njoj Afrodita progovori divna:
"Dražit me, drznice, nemoj, da ne bih te povrgla ljuta,
415 Da ne pomrzim te tako, ko prije što strašno te ljubljah.
I da med narodom trojskim i danajskim neprijateljstvo
Ne smislim ljuto, i grdno nastradati ti bi tad mogla."
22
Reče, i Helena nje se poboji Zeusova kćerka,

21 400-402. tj. valjada i tamo imaš kakvog ljubimca, kojemu hoćeš da me pokloniš, kako si me nekad
poklonila Parisu, a taj me je sada izgubio.
22 416-417. "grdno nastradati ti bi mogla", tj. mogli bi te ili jedni ili drugi ubiti, ako zavrgnem među
njima još ljuće neprijateljstvo, nego je do sad bilo.

51