Page 266 - Ilijada
P. 266
Homer: Ilijada
"Čuj me, o gospode ti, što na polju rodnom si sada
515 Likijskom ili u Troji, al' svuda možeš da čuješ
Čovjeka jadna, ko mene što sada snalazi tuga;
Ranu bo evo hudu imadem, moja je ruka
Probita bolima ljutim, osušit se ne može krvca
Moja, a rame me moje doteščava od hude rane,
520 Držati koplja čvrsto ne mogu niti se borit
Zašavši među dušmane, a poginu najbolji junak,
Zeusov sin Sarpedon, - ni sina ne spase ovaj.
Nego, o gospode, ti izliječi mi opaku ranu,
Bolove uspavaj moje i snage mi daj, da doviknut
525 Likijskim druzima mogu, na borbu da potaknem sve njih
I sam da oko ovog mrtvaca mogu se borit."
Takvu molitvu reče, i Feb Apolon ga čuje,
Bole mu odmah utiša i krvcu od rane teške
Crnu osuši njemu, junaštvo mu u srce metne.
530 I Glauk se obraduje, kad osjeti sve to u duši,
Što mu molitvu bog Apolon usliši brzo;
Najprije likijske sve čelovođe oblazeć svuda
Potakne, oko mrtvog Sarpedona neka se bore,
I onda među Trojance široko koračajuć ode,
535 Ode k Agenoru divnom, Pulidamasu, što bješe
Pantojev sin, još ode do Hektora i do Eneje.
Bliže pristupi k njima i krilate prozbori r'ječi:
"Hektore, posve si ti pomoćnike smetnuo s uma,
Kojino život gube zbog tebe od očinske zemlje
540 I prijatelja daleko, a branit ih tebi se neće!
Leži Sarpedon mrtav, štitonosnim Likijcem vođa,
Koji je Likiju snagom i pravicom čuvao svojom,
A sad Patroklovim kopljem savlado ga mjedeni Ares.
Nego potecite, dragi, za zamjeru u srcu znajte,
545 Oružje Mirmidonci da ne skinu s njega i mrtva,
Da ga ne nagrde ljuti zbog ubitih danajskih ljudi,
Koje smo kopljima mi poubijali kod lađa brzih."
Tako im reče Glauk, a Trojance osvoji sasvim
Bol goropadni teški, jer branič Sarpedon im gradu
550 Bješe, premda tuđinac, jer s njime je naroda mnogo
Pošlo, a on je znao u borbi svima prednjačit,
Pođu na Danajce boja želeći, a pred njima Hektor
Ljut zbog Sarpedona pođe; Ahejce hrabriti stane
Sin Menetijev junak Patroklo rutavac srčan
555 I prvim Ajasima progovori ljutim po sebi:
"Sada vam milo nek bude, o Ajasi, da se borite,
Kakvi ste i prije bili med ljudma, il' bolji još bud'te!
Leži Sarpedon junak, što prvi na zid nasrnu
Ahejski. Nego da njemu nagiditi možemo t'jelo
30
30 558-559. Vidi 12. pjev., st. 397-399.
266