Page 265 - Ilijada
P. 265
Homer: Ilijada
I on se u prah smota zacviljev, a duša mu ode.
28
470 Oba se rastupe konja i jaram pukne, a uzde,
Kad se povodnik sruši u prašinu, njima se spletu.
Ali se kopljanik slavni Automedon pomoći dovi,
Mač dugosjekli od svog povuče punahnog bedra,
Skoči i povodnika ods'ječe pravo i dobro;
475 Konji se opet slože i stanu pravo pod uzde;
Opet se sukobe oni, dušogubni bojak da biju.
I tad promaši kopljem Sarpedon sjajnim Patrokla;
Sinu Menetija opet preleti nad ramenom l'jevim
Rt kopljani te ne rani njeg; tad mahne Patroklo
480 Kopljem, i ne ode zalud iz ruke mu ono, već zgodi
Oko kucavog srca, gdje opona stisnuta stoji.
Kao što kada se hrast il' topola na zemlju sruši
Ili omorika vitka, drvodjelje koju u gori
Za građu podsjekoše lađenu bradvama oštrim:
485 Tako se sruši, legne pred konje i pred kola onaj,
Jaukne, te mu ruke u prašinu krvavu padnu.
Kao što zakolje lav navalivši na stado gdjegod
Jakoga bijelog bika med govedma sporijeh nogu,
Te bik pogiba krčeć u lavovu žvalu: - od ruku
490 Tako Patrokiovih vođ štitonosnog likijskog roda
Ginući mahnitaše, drugara miloga zovne:
"Dragi o Glauče, o borče med ljudima, sada ti treba,
Da si kopljanik dobar i bojnik neprestrašen da si,
Sada hudoga rata poželi, ako si brzić;
495 Najprije likijske sve čelovođe u boj potakni
Svuda obilazeći, da bore se okolo mene;
Oružjem mjedenim i sam za mene deder se bori,
Jerbo će po sve dane sramota i poruga tebi
Poslije biti zbog mene, Ahejci ako li sada
500 Oružje skinu s mene u borbi kod lađa palog.
Nego drži se hrabro i vaskolik potiči narod."
Kad to izrekne on, skončanje ga pokrije i smrt,
Oči mu pokrije i nos, a petom mu na prsi onaj
Stane te iz kože koplje izvuče i oponu s njime;
505 Tako Patroklo s oštricem kopijanim izvuče mu dušu;
A Mirmidonci konje pridrže, koji su ondje
Brektali i htjeli bježat knezovska ostaviv kola.
Glauka, glas taj kad čuje, strahovita spopadne žalost,
Srce se okrene njemu, gdje nije mogo pomoći.
510 Ruku pritisne dlanom, jer rana ga tištaše ljuto,
Koju, kad na zid se penja na visoki, zadade njemu
Teukar strijelom od druga odbijajuć nevolju kletu.
29
I tad se on Apolonu streljaču pomoli veleć:
28 469. Dakle i životinja ima dušu; ima je u Odiseji jelen, 10. pjev., st. 163. i vepar, 19. pjev., st. 454.
29 510-512. Kako je Glauk ranjen, o tome vidi u 12. pjev., st. 387-390.
265