Page 133 - Ilijada
P. 133

Homer: Ilijada








                                DEVETO PJEVANJE






                                                   (25. dan. Nastavak)
                                               Poslanstvo k Ahileju. Molbe.


                                   1. Skupština vojske. Sedam straža. 1-88.


                                 Tako stražahu ondje Trojanci. Ali Ahejce
                              Silna uhvati strava, drugarica bježani grozne,
                              Najbolje poruši sve junake nesnosna žalost.
                              Kao što vjetra dva uznemiruju ribljivo more,
           5                  Zefir i Borej, što oba iz zemlje duvaju tračke
                              Nenađno buknuvši oba, i crno se valovlje odmah
                              Diže i napolje baca uz obalu haluge mnogo:
                              Tako se kidalo srce u grudima ahejskoj vojsci.
                                 Atrejev sin Agamemnon u duši velikom tugom
          10                  Spopadnut stupaše svuda jasnogrlim veleć glasnikom,
                              Nek poimence svakog u skupštinu zovnu junaka,
                              Bez vike, a on sam med prvima tad se užurba.
                              Ljudi se posade jadni u skupštinu, i Agamemnon
                              Ustane roneći suze ko izvor-vodica crna,
          15                  Koja sa strmene hridi tamnoteku izl'jeva vodu.
                                                                           1
                              Tako stenjući teško Argejcima prozbori tada:
                              "Prijatelji oj moji, čelovođe argejske mudre,
                              Zeus me je Kronov sin u zabludu zapleo tešku,
                                                                           2
                              Strahotni, koji se prije privolje i obeća meni,
          20                  Da ću tvrdi Ilij razorit i vratit se kući.
                              A sad mi smisli on zlu pr'jevaru te mi u Argos
                              Bez slave veli otići izgubivši naroda mnogo.
                              Tako se valjada hoće premogućem gospodu Zeusu,
                              Koji je tvrđave mnogim gradovima srušio veće
          25                  I još će rušiti dalje, jer u njeg je najveća sila.
                              A sad kao što velini, ovako dajte učin'mo:
                              U zemlju očinsku milu u lađama bjež'mo, jer Troje
                              Prostranih ulica mi osvojiti nećemo nikad."
                                 Tako im reče, a oni umuče svi i zašute.
          30                  Sinovi ahejski tužni šutećke ostanu dugo,


               1  13-15. Agamemnon opet plače; vidi 8. pjev., st. 245.
               2  18-25. Agamemnon ponavlja riječi koje je rekao u 1. pjev., st. 111-118., samo što tamo on govori vara-
               jući Ahejce, a ovdje govori posve ozbiljno; to vrijedi i za st. 26-28. koji su rečeni u 2. pjev., st. 139-141.


                                                                                                       133
   128   129   130   131   132   133   134   135   136   137   138