Page 68 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 68

Rak:  navala  života                     55

     profesor medicine  i kirurgije  na  Sveučilištu  Santo  Tomas  u  Manili,  ponudio je
     taj  test  američkim liječnicima  i  izvijestio  o  95%-tnoj  točnosti  i kod pacijenata
     koji  imaju  i  onih  koji  nemaju  rak.  Kod  gotovo  svih  takozvanih  grešaka  radilo
     se  o  tome  da je  aktivnost  raka  otkrivena kod pacijenata za koje  se  vjerovalo  da
     nemaju  rak.  Ali  u  velikom  postotku  slučajeva  ti  isti  pacijenti  kasnije  su  dobili
     kliničke  manifestacije  raka,  što  upućuje  na  zaključak  da je  CHG  test  ipak bio
     točan.  Liječnici  koji  su  imali  iskustva  s  tim  testom  naučili  su  da  nikada  ne
     pretpostavljaju  da je  pogrešan  kada  ukazuje  na  prisustvo  trofoblasta.
        Okrenimo   se  sada  pitanju  obrambenih  mehanizama.  Prije  nego  što  se
     možemo   nadati  da  ćemo  pobijediti  rak,  moramo  prvo  razumjeti  kako priroda
     pobjeđuje  rak -  kako priroda  štiti tijelo  i kontrolira  rast stanica trofoblasta.  Bilo
     bi za očekivati da je to glavno pitanje koje danas određuje smjer istraživanja raka.
     Nažalost,  nije  tako.  Većina  istraživačkih  projekata  zaokupljena je  egzotičnim  i
     toksičnim lijekovima  ili uređajima koji  emitiraju smrtonosne  zrake  u  odabrane
     dijelove tijela. U prirodi nema pandana ničemu od toga pa ne čudi što je napredak
     razočaravajuć.  Ali,  u  novije  vrijeme,  mala  grupa  istraživača počela  se  ponovno
     okretati prirodi i,  budu li ustrajali na tom  putu,  s vremenom  će  sigurno postići
     uspjeh.  Od  svog  tog  rada  najviše  obećava  proučavanje  prirodnog  mehanizma
     tijela za imunitet.
        Tijela  svih  životinja  sadrže  milijarde  bijelih  krvnih  zrnaca.  Postoje  različite
     vrste  kao  što  su  limfociti,  leukociti  i  monociti,  ali  sve  one  imaju  istu  funkciju
     -  napadaju  i  uništavaju  sve  što  je  strano  i  štetno  za  ljudsko  tijelo.  Ljudi  koji
     imaju  smanjen  broj  bijelih  krvnih  zrnaca postaju  osjetljivi  na  infekcije  svih  vrsta
     i,  ustvari,  ako  je  stanje  dovoljno  ozbiljno,  mogu  umrijeti  od  obične  inficirane
     posjekotine  ili prehlade.

        Budući  da je  funkcija bijelih  krvnih  zrnaca da  uništavaju  strana tijela,  činilo
     bi se logičnim da ona također napadaju i stanice raka.  Jedan medicinski časopis
     ovako je objasnio problem:


        Jedno  od  ključnih  svojstava  našeg  tijela je  sposobnost  razlikovanja  između  sebe
        i  ne-sebe.  Drugim  riječima,  mi  možemo  prepoznati  (biološki)  strani  materijal
        koji  dospije  u  naša  tijela.  Ta  sposobnost  omogućava  nam  da  se  borimo  protiv
        infekcija i  da stvaramo otpornost na buduće infekcije.  To također znači da kod
        transplantacije  organa  problem  nije  samo  u  složenoj  operaciji.  Za  obrambeni
        sustav  tijela  -  imunološki  aparat  -  presađeni  organi  su,  jednako  kao  bakterije
        i  virusi,  strani  napadači  koje  treba  suzbiti.  Imunologe  je  jako  dugo  zbunjivalo
        to  što  stanice  raka,  iako  su  nesumnjivo  strane  tijelu,  nekako  uspijevaju  izbjeći
        smrtonosnoj  pažnji imunoloških sustava. Presudno je pitanje, kako? 10





       «New  Assaults  on Cancer«, Roger  Lewin,  World  of  Research, 13.  siječnja 1973.  g.,  str. 32.
   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73