Page 161 - Edward Griffin - Svijet bez raka

1 5 4 Svijet bez raka

Iz toga, dakle, slijedi da karteli i monopoli ne bi mogli cvasti u ovolikoj mjeri
kada bi postojali u političkom okruženju ograničene vlade. I obrnuto, što je
veća moć vlade i što je ona među građanima više prihvaćena kao odgovarajući
regulator trgovine, plodnije je tlo za hranjenje i rast monopola i kartela.
Iz toga također slijedi da ako je «velika vlada« dobra za kartele, onda je
«veća vlada» bolja, a najbolja je «totalna vlada». Radi toga su, kako je utvrđeno,
karteli tijekom cijele svoje povijesti prikriveno podržavali svaki mogući oblik
totalitarizma. Podržavali su naciste u Njemačkoj; s entuzijazmom su prihvaćali
fašiste u Italiji; financirali su boljševike u Rusiji. I pokretačka su sila koja stoji
iza bezimenog totalitarizma. A bezimeni totalitarizam sve više postaje turobna
stvarnost u Sjedinjenim Američkim Državama.
Čini se, na prvi pogled, paradoksalnim da «superbogate» tako često nalazimo
među pobornicima socijalizma ili socijalističkih mjera. Reklo bi se da su to
ljudi koji mogu najviše izgubiti. Ali, pod socijalizmom - ili bilo kojim drugim
oblikom «velike vlade» - nema konkurencije niti slobodnog poduzetništva. To
je poželjno okruženje za one koji upravljaju karteliziranom industrijom i imaju
jake političke veze «na vrhu». Na taj je način moguće ostvarivati veće profite i
istodobno biti dijelom vladajuće klase. Ti ljudi se ne boje sustava progresivnog
oporezivanja koji ugnjetava srednju klasu. Njihov politički utjecaj omogućuje
im da osnivaju složene zaklade oslobođene plaćanja poreza kako bi sačuvali
i umnožili svoje golemo bogatstvo, a da pritom ne plaćaju apsolutno nikakve
poreze. To je razlog zašto monopolisti nikada ne mogu biti pravi kapitalisti.
Kapitalist je, u užem smislu riječi, samo osoba koja vjeruje u ideju privatnog
vlasništva nad imovinom. Ali to nije prikladna definicija za jasno razumijevanje
ideoloških konflikata između pojma kapitalizam, kako se on najčešće koristi,
i suprotstavljenih ideja kao što su socijalizam ili komunizam. U mnogim
primitivnim plemenima privatno je vlasništvo po svoj prilici nepoznata stvar.
Teoretski, svim stvarima raspolaže poglavica u ime svojih sljedbenika. Ali u
stvarnosti, ipak, imovina pripada poglavici, zato što on može raditi s njom što
god želi. Sloboda korištenja predstavlja test vlasništva. Ako mislite da posjedujete
određenu imovinu, ali ju ne možete koristiti bez dopuštenja nekoga drugoga,
onda ju ne posjedujete vi, netko drugi ju posjeduje. U onoj mjeri u kojoj vi nemate
kontrolu nad vlastitom imovinom, u toj mjeri netko drugi ima udio u vlasništvu
nad njom. Tako poglavica posjeduje svu imovinu, a teorija da njome raspolaže
u ime svojih sljedbenika samo je lukavstvo da se njihovo nezadovoljstvo drži
manje ili više pod kontrolom.
Slično tome, naša TVA (Uprava doline Tennessee) i nacionalni parkovi trebali
bi biti u vlasništvu «naroda». Međutim, ako stvarno mislite da posjedujete dio
njih, samo pokušajte prodati vaš udio. TVA, nacionalni parkovi i sva ostala
«javna» imovina u vlasništvu su onih koji odlučuju kako će se koristiti. To znači