Page 157 - Edward Griffin - Svijet bez raka

1 5 0 Svijet bez raka

Karteli nisu jedini koji se bave takvim reketom. Radnički sindikati nastojali
su pobjeći iz nadmetanja slobodnog tržišta kad su zahtijevali vladinu provedbu
zakona o minimalnoj plaći i obaveznom članstvu u sindikatu. Poljoprivrednici su
radili istu stvar s cjenovnim potporama i subvencijama. Čini se da u posljednje
vrijeme gotovo svi žele da vlada intervenira i «zaštiti» ih od surovosti otvorene
i poštene konkurencije. Ni karteli se u tome ne razlikuju, osim utoliko što
prednjače pred drugima, raspolažu s mnogo novca i usavršili su tu vještinu do
krajnosti.
Stoga činjenica da velike multinacionalne korporacije često imaju istaknute
političke figure u svojim odborima nije samo pitanje prestiža nego gola potreba.
Tako se ITT, na primjer, u svom glavnom odboru u New Yorku mogao pohvaliti
važnim imenima kao što su Eugene Black, bivši predsjednik Svjetske banke i
John McCone, bivši direktor Središnje obavještajne agencije. U Europi su to
bili Trvgve Lie, prvi glavni tajnik Ujedinjenih naroda, Paul-Henri Spock iz
Belgije i lord Caccia iz Britanije. Pokušali su čak pridobiti i premijera Harolda
McMillana. 17
Nije slučajnost što se sve gore spomenute osobe same deklariraju ili kao
socijalisti ili, u najmanju ruku, politički liberali. Nitko od njih ne bi ni mrtav
zagovarao sustav slobodnog poduzetništva. Znaju da se put do bogatstva danas
ne prevaljuje kolima industrijskog stručnog znanja nego sportskim automobilom
političkog utjecaja. Prava akcija je u vladi.
Posljedice možemo vidjeti posvuda - pogotovo u svijetu međunarodnih
financija. Situaciju je prikladno opisao Monthly Review, publikacija Havajske
banke (siječanj 1973. godine):

Čini se da nema brzih odgovora na složena i međusobno povezana domaća i
međunarodna zbivanja. Među onima koji bi mogli najviše izgubiti nalaze se
pojedinci koji nastoje osnovati vlastiti posao, ali i one nezavisne domaće tvrtke
koje se nastoje natjecati na tradicionalnom otvorenom tržištu. Oni se suočavaju
sa sve većim podvrgavanjem političkoj kontroli kroz birokraciju i tržišta koja je
prisvojila federalno subvencionirana konkurencija.
Imune na to jesu multinacionalne korporacije. Njihove goleme investicije u
inozemstvu, djelotvorni lobistički položaji i odanost svjetskom tržištu - koje ne
ograničavaju lokalne vlade i konkurencija - omogućuju im ne samo da budu
neutralne prema takvom razvoja događaja, nego i da ga potiču.

Ferdinand Lundberg se u knjizi The Rich and the Super Rich (Bogati i
superbogati) suzdržavao od svojih ljevičarskih klišeja o «eksploataciji radničke
klase» i otvorenih pravdanja sovjetskog sustava u dovoljnoj mjeri da prepozna

Anthonv Sampson, The Sovereign State ofITT, (New York: Stein & Day, 1973.), str. 113,114.