Page 244 - David Icke - Vodič kroz svjetsku zavjeru
P. 244

području  pod  okrilje  svoje  kompanije  osnovane  1888.  godine,  koju  je  nazvao  De  Beers  su  vrlo  bliske  njemačke  hazarske/sumerske  bankarske  obitelji.  Tijekom  1920-ih  Ernest
          Consolidated  Mines  (Udruženi  rudnici  De  Beers).  Radilo  se  zapravo  o  kartelu  trgovaca  Oppenheimer,  uz potporu  Rothschilda,  ustremio  se  na kompaniju De  Beers.  Rekao im je
          dijamantima,  a  da  bi  očuvao  i  proširio  njegovu  moć  i  stekao  kontrolu  nad  rudarenjem  da  će,  ukoliko  ga  ne  postave  za  predsjednika  kompanije,  preplaviti  tržište  dijamantima
          zlata,  Rhodes  i  Britansko  carstvo  zaratili  su  s  naseljenicima  nizozemskog  podrijetla  u  j  srušiti  cijenu.  Predsjednikom  je  postao  1929.  i  tako  je  preuzimanje  svjetske  trgovine
          Južnoj  Africi znanih  pod  nazivom  Buri,  što,  inače,  znači 'farmeri'.              dijamantima  bilo  dovršeno.
              Danas  su poznati  kao  Afrikaneri,  a u  doba  aparthejda  kontrolirali  su južnoafričku   To  čak  nije  bio  niti  kartel,  budući  da  ga  je  kontrolirala  samo  jedna  obitelj,
          vladu  u  dosluhu  s  obitelji Oppenheimer.  Farmer  po  imenu  De  Beer koji je  svoju  zemlju  Oppenheimeri,  iza koje je stajala jedna druga  obitelj  -  Rothschildi. Vlasnik kompanije
          prodao  Rhodesu  bio je  Bur.  Britanci  su  ih  već  bili  istjerali  iz  Rta  i  drugih  naseobina,  i  Beers  bila  je  kompanija  Anglo  American  a,  putem  kreativnog  knjigovodstva  i  upravljanja,
          natjerali  ih  na  dug  i  ubitačan  put  prema  sjeveru  gdje  su  Buri  osnovali  Slobodnu  državu  De  Beers  je  vodio  tu  kompaniju  po  uzoru  na  gmazovske  križance  širom  svijeta.  Stoga
          Orange  i  koloniju  Transvaal  na  zemlji  domorodačkih  naroda.  Cecil  Rhodes  je  postao  me  nije  iznenadilo  pismo  koje  sam  primio  od jedno  čitatelja  u  kojem  se  osvrće  na  moju
          premijer  britanske  Rtske  kolonije  (Cape  Colony),  a  njegov  kasniji  nasljednik  na  čelu  knjigu  Najveća  tajna:
          Okruglog stola,  Rothschildov bankar Alfred  Milner, postao je visoki  povjerenik  za  Južnu
          Afriku  1897.  godine.  Kamo  god  pogledate,  ista  imena.  Oni  su  željeli  steći  kontrolu  nad  Rođen  sam  u  Južnoj  Africi,  a  prije  mnogo  godina  upoznao  sam jednu  stariju  damu
          burskim državama,  između  ostalog  i zbog  rezervi  zlata,  a između  1880.  i  1902. vodili  su,  u  Johannesburgu  koja je godinama  bila  ljubavnica  sir Enresta  Oppenheimera.  Rekla
          i pobijedili,  u dva „Burska rata".  Potonja je  bila godina  u kojoj je Rhodes umro,  u dobi  od  mi  je  da je  Ernest običavao  dolaziti  joj  u  posjet  u  popodnevnim  satima  u  njen  stan
          48 godina, zbog  „problema  sa  srcem",  što je  vjerojatno povezano  s  činjenicom  da  ga  nije  u  Paktownu.  Jednom  prigodom,  kada  su  se  spremali  voditi  ljubav,  njegovo  je  tijelo
          niti  imao.  Napad  na  Bure  tipičan je  za  barbarizam  gmazovsko-hibridskog  tipa,  kada  su  poprimilo  oblik  i  proporcije  divovskog  guštera  s  krljustima,  a  ona  je  kazala  da  je
          poljodjelna  dobra  i  sela  spaljivana,  sve  poljoprivredne  kulture  uništene  a  stoka  zaklana.  to  iskustvo,  u  seksualnom  smislu,  bilo  jedno  od  vrhunaca  njenoga  života.  Ta  je
          Okrutnošću  i  nasiljem  nastojali  su  ih  prisiliti  na  pokornost.  Godine  1879.  vođen  je  i  priča,  koja  mi  se  u  to  vrijeme  činila jako  čudnom,  godinama čučala  negdje  u  mojoj
          Rat  protiv  Zulua  kojim  se  željelo  dokinuti  samostalnost  naroda  Zulu,  a  Rhodes je  bio  podsvijesti,  da  bih je  se  prisjetio  kada  sam  nedavno  čitao  vašu  knjigu.
          pokretač  međuplemenskih  sukoba  koji  su  doveli  do  toga  da  je  obje  strane  progutalo
          Britansko carstvo.  Uslijedilo je  stvaranje  Unije Južne Afrike  pod britanskim nadzorom,  a  Čisto zlo
          industrije dijamanata  i zlata  pale su  u ruke Rothschilda  i njihovih suradnika.  Povjesničar  Nakon  otkrića  dijamanata  i  zlata  u  Južnoj  Africi,  rudnicima  Rhodesa-Oppenheimera-
          Mark  Weber  o ome  piše:                                                               Rothschilda  nedostajali  su  radnici  koji  će  teško  raditi  za  neku  bijednu  crkavicu.  Budući
                       t
                                                                                                  da je  potencijalna  radna  snaga  živjela  od  obrade  zemlje  te ju  rudarenje  ni  najmanje  nije
                                                                                                  zanimalo,  nekako su  ih  morali  natjerati da za njih rade.  Jedan  od načina bilo je  uvođenje
              Rhodes  je  vodio  rat  protiv  svakoga  tko  bi  mu  stajao  na  putu  pri  objedinjavanju  poreza  na  sve  čega  su  se  mogli  domisliti  -  lokalni  porez,  porez  na  posjed  daščare,  čak
              rudnika  dijamanata.  Uz  podršku  britanske  vlade,  koja  se  slagala  s  njegovom  anglo­  i  porez  na  pse  -  a  kako  su  živjeli  bezgotovinskim  životom  samodostatnosti,  te  poreze
              američkom  vizijom,  Rhodes  je  poveo  financijski  rat  protiv  konkurenata:  Barneya
              Barnata  i  poduzeća  Standard Company,  te  Baring  Goulda  i  Central  Company.  Za  ljudi  nisu  mogli  plaćati.  Muškarci  su  bili  prisiljeni  otići  od  svojih  obitelji  i  propješačiti
              potonju je Rhodes rekao: „Mi moramo imati četiri rudnika, i zato niti jednom stranom   stotine  kilometara  da  bi  radili  u  rudnicima  u  groznim  uvjetima,  potpisavši  neraskidive
              lešinaru  neću  dopustiti  da  se  na  kraju  umiješa  i  upiše  na  Burzi neki  zasebni  rudnik  ugovore.  Takvu je  scenu  opisao jedan  od  bivših  zaposlenika De  Beersa  po imenu  Gordon
              mimo  nas  ili  da  osnuje  društvo  kapitala."  Njegova  metoda:  progutati  siromašnije  Brown:
              igrače  i  otkupiti  one  bogatije.
                                                                                                      Kada sam  1968. godine stigao  u rudnik zaprepastili su me uvjeti nadničara migranata.
              Ovo  je  školski  primjer  modusa  operandi  gmazovskih  hibrida.  Godine  1914.,  nekih  Radno  vrijeme  bilo  je  vrlo  dugo,  a  Ijedno  se  radilo  po  60  sati.  Što  se  tiče  radnih
          dvanaest  godina  nakon  Rhodesove  smrti,  na  scenu  stupa  trgovac  dijamantima  rođen  u  uvjeta  -  radili  su  na  otvorenom,  uz  vrlo  malo  zaštite  od  hladnoće  i  vjetra.  Za  jelo
          Njemačkoj,  po  imenu  Ernest Oppenheimer,  koji je otkrio goleme količine  dijamanata  u   su  dobivali  vrlo  malo:  pola  štruce  tamnog kruha  i  čuturicu  hladnog  čaja,  što  im  je
          tadašnjoj  tzv.  Njemačkoj Jugozapadnoj  Africi,  sadašnjoj  Namibiji.  To je bio dotad  najveći  trebalo  dostajati  za  desetosatnu  smjenu.  Niti  uvjeti  u  prenoćištima  nisu  bili  mnogo
          rudnik dijamanata  u povijesti, toliko bogat daje crnim rudarima naloženo da  s limenkom    bolji.  Ondje  nije  bilo  pristojnih  prostorija  za  objedovanje.  Morali  su  jesti  u  svojim
          obješenom  oko  vrata  četveronoške  pročešljaju  rudnik  i  pokupe  ih.  Oppenheimer  je   sobama  iz  aluminijskih  kantica.  Privatnosti  također  nije  bilo.  Sama  prenoćišta  nisu
                                                                                                      bila  nimalo  lijepa  mjesta  za  boravak  -  namijenjena  samo  islospolnim  'gostima',  kojih
          naposljetku  stekao kontrolu  nad  tim  predjelom,  ali  njegov  izvještaj  o  nalazištu  skrivan je   je ponekad znalo  biti  i  po  20  u jednoj  sobi.
          od javnosti  kako  bi  broj  raspoloživih  dijamanta  ostao  tajan.  Svoju je  kompaniju  nazvao
          Anglo-američkom  korporacijom  (engl.  Anglo  American  Corporation),  u  znak  poštovanja
                                                                                                                                 ljude onako
                                                                                                                       doživljavaju
                                                                                                                                            kako
                                                                                                                                                 većina
                                                                                                                                                       ljudi
                                                                                                      Gmazovski
                                                                                                                 hibridi
          prema svojim  ulagačima  u Engleskoj  (prvenstveno  Rothschilde)  te  u  Americi  (poduzeće  su za njih robovi niže ldase  koje  treba eksploatirati  te moraju  služiti doživljava  stoku.  Ljudi
                                                                                                                                                             njihovim interesima.
         /.  P.  Morgana  pod  nadzorom  Rothschilda).  Oppenheimeri  i  Rothschildi  međusobno
                                                                                                  No,  Oppenheimeri  i  Rothschildi  još  uvijek  su  morali  riješiti  jedan  veliki  problem  sa
   239   240   241   242   243   244   245   246   247   248   249