Page 242 - David Icke - Vodič kroz svjetsku zavjeru

kojoj će mjeri dopuštati da novčani sustav bude stabilan ili će ga pak poremetiti; u zemljama. Gospodarski rast dobra je stvar: takva je službena procjena. Ali - što je on
kojoj će mjeri odgovarati njihovim interesima ili politici. zapravo? Gospodarski je rast količina novca koja svake godine mijenja vlasnika. I to
je to. Sav novac utrošen na čišćenje naftne mrlje, na korake poduzete prilikom sudara
Kada kompanija ima takvu moć ugrožena je sigurnost ljudi. Iskušenje je preveliko, a automobila ili na proizvodnju još više oružja koje će nadomjestiti bombe bačene na
prilika suviše laka, da se podižu ili spuštaju cijene, da se omogući bogaćenje ili pak
propast, da se cijela zajednica baci na koljena pred Neptunima koji vladaju priljevom nevine ljude - sve se te stvari, sa stajališta gospodarskog rasta, smatraju dobrima. Sustav
i odljevom papira. Sva je imovina prepuštena njima na milost i nemilost: cijene računovodstva i financijskog vrednovanja toliko je apsurdan da naftnu mrlju, sudar
nekretnina, sve poljoprivredne kulture, svi glavni proizvodi na tržištu u njihovoj vozila ili masovno bombardiranje pretvara u priču o gospodarskom uspjehu. Uspješnost
su vlasti. Dionice su njima igračke - njihova kockarnice u kojima se svakodnevno društva, gospodarsku i svaku drugu, trebalo bi procjenjivati prema malom, a ne velikom
kockaju ... broju nečega. Koliko je malo ljudi bez svoga doma; koliko je malo gladnih; koliko je
malo nesretnih i neispunjenih; koliko je malo bolesnih? Ali, financijske i društvene

Upravo iz tih razloga njihov je plan da svaku državu natjeraju da uspostavi statističke procjene podešene su tako da mjere ono što gmazovi smatraju uspjehom
središnju banku, a gotovo sve zemlje već su očerupane. Banke se međusobno povezuju - više katastrofa, nereda, razaranja i rata.
putem iluminatske mreže u kojoj korporacije kontroliraju hranu, vodu, naftu, lijekove,
proizvodnju i tako dalje (slika 123). Ljudima se prodaje laž o potrebi uvođenja „slobodne Namješteni sustav
trgovine" i 'konkurencije', iako je modus operandi gmazovskih hibrida oduvijek bilo Gmazovski hibridi ne žele 'kapitalizam', oni žele kartelizam. Postižu to namještanjem,
uništavanje i jednog i drugog. odnosno manipulacijom tržišta i zajedničkim pokušajima da sve nas dovedu pod
Još jedna financijska podvala je ono što nazivaju „gospodarskim rastom". To se središnju kontrolu, te istovremenim urotama protiv onih koji odbijaju igrati nametnutu
mora postići, kažu oni, pod svaku cijenu, bilo to u najbogatijim ili najsiromašnijim igru. Nema zornijeg primjera spomenutih metoda od manipulacije tržišta dijamanata u
svrhu ograničavanja ponude i podizanja cijene. Poslužit ću se tim primjerom i rasvijetliti
kako djeluju svi karteli gmazovskih križanaca, bilo da se radi o nafti, farmaceutskim
proizvodima, bankarstvu ili bilo čemu drugom. Dijamanti ustvari nisu rijetki, ali se
takvima mogu činiti ako strogo kontrolirate koliko se tih kamenčića smije prodati. Obitelj
koja kontrolira i tvrdokorno manipulira trgovinom dijamanata zove se Oppenheimer, a
obitelj koja kontrolira njih zove se Rothschild. Njihov je instrument ime koje je postalo
sinonimom za dijamante... De Beers. Sve je započelo 1871. kod Kimberlyja u Južnoj
Africi kada je pronađena ogromna količina dijamanata. Prije toga dijamanti su doista
bili rijetki, u smislu da se razmjerno malo njih iskopavalo i donosilo na tržište, većinom
iz Indije i Brazila. Prema dokumentaciji britanske Istočnoindijske kompanije (engl. East
India Company), krajem 18. stoljeća židovski (hazarski/sumerski) trgovci kontrolirali
su protok dijamanta u praktički cijelom svijetu, ali brazilska nalazišta dijamanata bila
su gotovo iscrpljena, a prestali su dotjecati i iz Indije. No, sve se promijenilo nakon što
je pronađeno nalazište kod Kimberlyja, a zloglasan i krajnje bezobziran Rothschildov
agent Cecil Rhodes ugrabio je priliku. Rhodes je bio aristokrat iz redova gmazovskih
hibrida, osoba od povjerenja kraljice Victorije i njemačkog Kaisera Wilhelma, te kolega
britanskih premijera iste krvne loze, lorda Salisburyja i lorda Roseberyja, koji je bio
povezan s Rothschildima. Rhodes je bio i prvi čelnik Okruglog stola, također duboko
upleten u druga tajna društva. Nedugo nakon što je stigao na Oksforđsko sveučilište
početkom 1870-ih Rhodes je iniciran u Slobodno zidarstvo u Loži br. 357 Apolonovog
sveučilišta [boga Sunca], a u Oxfordu se također pridružio Loži Škotskog obreda pod
nazivom Loža Princa od ružinog križa br. 30 (Prince Rose Croix Lodge No. 30). Ružin
križ je povezan s Rozenkrojcerskim redom, još jednim iluminatskim tajnim društvom.
Rhodes je, čini se, bio vrlo predani insajder.

Nakon što su pronađeni dijamanti kod Kimberlyja, Rhodes je platio 6000 funti
Slika 123: Umjetnik Dtivki Dees simbolički prikazuje svjetsku kontrolu u rukama međunarodnih bankara (pribavljenih od Nathaniela Rothschilda) farmeru po imenu De Beer za njegovu
kojima vladaju gmazovski hibridi dijamantima bogatu zemlju te se latio dovođenja svih vlasnika pojedinih rudnika u tom