Page 246 - David Icke - Vodič kroz svjetsku zavjeru

svojim dijamantima. U to vrijeme dijamanti zasigurno nisu bili rijetki, pa je De Beers U Hollywooodu Oppenheimeri su otvorili ured preko kojega su filmskim
morao uvjeriti javnost da jesu kako bi opravdao zaračunate cijene. Jake marketinške producentima davali dijamante, pod uvjetom da ih reklamiraju u svojim filmovima.
kampanje tijekom mnogih desetljeća uspjele su prodati mit da su dijamanti rijetki, ali Dijamante su, u glavama ljudi, željeli povezati sa znakom prave ljubavi i nečega što
to je obična laž. Dijamanti su kristali ugljika i može ih se naći u velikim količinama muškarac neočekivano, kao iznenađenje, poklanja ženi (tako da žena o tome ne
u cijelom svijetu. Nastaju djelovanjem topline i tlaka, nekih 1900 kilometara ispod odlučuje i ne može izabrati nešto drugo). Usputna, ili jedina, svrha određenih scena
površine zemlje, a na površinu ih iznose vulkani, nakon čega ih iz rudnika iskopavaju u filmovima zvijezda kao što su Claudette Colbert i Merle Oberon bila je paradiranje
ljudi. Najpoznatiji su rudnici u Africi. s De Beersovim dijamantima, a naslov filma Dijamanti su opasna stvar preinačen je u
No, ima ih u ugaslim vulkanima širom Azije, Amerike, Rusije i Australije, a duž Pustolovina s dijamantima, u skladu s De Beersovom kampanjom. Pjesma Dijamanti su
riječnih korita i obala mogu se pronaći „aluvijalni dijamanti", kako ih se naziva. Svugdje djevojci najbolji prijatelji koju u filmu iz 1943. Muškarci više vole plavuše pjeva Marilyn
gdje ima ugljika ima i dijamanata. Prva činjenica koja se o njima treba znati je to da oni Monroe navodi se kao dvanaesta po važnosti filmska pjesma svih vremena.
nisu rijetki te da bi trebali koštati tek djelić cijene koju ljudi i industrija za njih plaćaju. U istom ju je filmu pjevala i Jane Russell, a odonda su je bezbroj puta izvodili i
Skupi su ne zato što bi bili rijetki, već zato što jedna obitelj, pod kontrolom druge drugi, uključujući Nicole Kidman u filmu Moulin Rouge iz 2001. godine. Oppenheimeri
obitelji, manipulira tržištem u nezamislivim razmjerima. Što i nije tako nezamislivo ako su postigli dogovor s britanskom kraljevskom obitelji da njeni članovi nose njihove
ste upoznati s mentalnim sklopom u to uključenih strana. Tada vam to neće biti nimalo dijamante nauštrb ostalih dragulja, a cjelokupna je marketinška kampanja širila bezočnu
neobično. Kao što je Edward Epstein, autor knjige Uspon i pad dijamanta (Trie Rise and neistinu: da su dijamanti rijetki, ekskluzivni i da zato moraju biti skupi. Među poklonima
Fall of Diamonds), rekao: već nemoralno bogatim Windsorima bile su kutijice s ugraviranim krunama u kojima
se nalazio šestkaratni dragi kamen za princezu Elizabetu, sada kraljicu Elizabetu II, te
Saznao sam da posao s dijamantima nije posao izvlačenja, kao što sam isprva četiri i pol karatni dijamant za princezu Margaretu. Hm, uza sve to bogatstvo, još uvijek
očekivao, nečega od enormne vrijednosti, a zatim jednostavne procjene koliko se tog primaju mito. Druga marketinška strategija De Beersa bila je rečenica „dijamanti su
elementa može iskopati i prodati. Na početku svog istraživanja spomenuti se posao vječni", iz čega proizlazi da se ne bi smjeli preprodavati. Na taj se način htjelo ograničiti
pričinjao upravo takvim. tržište rabljenih dijamanata i zaštititi cijena novih. Ti tipovi zbilja misle na sve.

Ali njihova je prava namjera bila ograničavanje onoga što je iskopano, ograničavanje Korporacijski terorizam
onoga što je otkriveno, ograničavanje onoga što se rezalo, ograničavanje onoga što je Prodavanje magle i laži javnosti samo je jedan dio strategije Oppenheimera/De Beersa.
naposljetku pronašlo put do maloprodajnog tržišta i, istovremeno, a preko filmova,
reklama, Hollywooda, preko manipulacije predodžbama - stvaranje predodžbe Oni ujedno moraju spriječiti da tržište bude preplavljeno svim stvarno postojećim
da postoji ogromna potražnja za te male predmete koje su, kako se činilo, imali u dijamantima, činjenično i potencijalno. To su i postigli, kao i obično, bešćutno i
izobilju. nemilosrdno. Manje od 200 trgovaca ima dopuštenje da kupuje od De Beersa. To su
takozvani 'sightholđeri' koji mogu držati i gledati (šight = vid; hold = držati; op. prev.)
neobrađene dijamante koje je De Beers spreman staviti na tržište iz svoga sjedišta na adresi
Tako sam se našao na putu Otkrivanja istine: isprva sam doista mislio da te stvarčice
imaju veliku vrijednost, te da se samo radi o tome koliko ih se može pribaviti, ali sam 17 Charterhouse Street u istočnom Londonu. Svi ostali moraju kupovati od sightholdera.
na koncu otkrio da je istina upravo suprotna. Pomoću ovog sustava, De Beers kontrolira koliko se dijamanta pušta u prodaju, što je
ključno u njihovom nastojanju da prijevara ostane neotkrivena. Brusačima dijamanata
Budući da su dijamanti tako rašireni u cijelome svijetu, cijela se trgovina tim šalju ono što je deficitarno na tržištu a stvaraju zalihe onoga čega ima u izobilju, što je
kamenčićima temelji na uvjeravanju ljudi da nisu rašireni. Metode koje su pri tome tehnika kojom se cijene namještaju kroz ponudu i potražnju te se na umjetan način
odražavaju visokima. 'Kapitalizam' bi trebao živjeti po zakonu ponude i potražnje ali,
korištene uključivale su indoktrinaciju javnosti, posebno putem televizije i Hollywoda,
jednom kada na umjetan način kontrolirate te dvije sile, tada to postaje kartelizam, što
te je trebalo osigurati da broj brušenih i dostupnih dijamanata za prodaju bude strogo
ograničen. Marketinški savjetnik Herbert Chao Gunther je rekao: svjetski gospodarski sustav zapravo jest. Sightholderi su slobodni zatražiti ono što bi
željeli, ali De Beers odlučuje hoće li to dobiti. Jedan sightholder, William Goldberg, je
rekao: „Vrlo sam ljut, psujem i puno se živciram, ali tako je to u životu. N e m a m izbora
Nitko ne zna da su dijamanti i sve asocijacije koje nam dijamanti prizivaju proizvod
jedne marketinške strategije. Ona je posve nevidljiva, providna. Ako je mjerite ..." Oppenheimeri neprestano ciljaju na nove količine dijamanata koje ne nadziru te
imajući na umu kako su svi mitovi povezani s tom reklamnom kampanjom duboko se njihove vlasnike, velike ili male, kupuje ili im se prijeti posljedicama. Fouad Kamili
usađeni u ljude - jer prodrla je duboko u ljudsku svijest - to je vjerojatno najuspješnija bivši „detektiv za dijamante" u Anglo American Corporation/De Beers, izjavio je da
kampanja u povijesti. konkurencija nije odgovarala njegovim bivšim poslodavcima. „Cijeli su kolač htjeli za
sebe", rekao je, a to je podrazumijevalo upotrebu nasilja i zastrašivanje onih koji su
djelovali izvan kartela: