Page 240 - David Icke - Vodič kroz svjetsku zavjeru

(četverostrukog gradonačelnika New Yorka i potpredsjednika Sjedinjenih Država za
vladavine predsjednika Forda). Aldricheva kći Abby udala se za Johna D. Rockefellera
mlađeg. Godinama nakon tog susreta na Jekyll Islandu „prosvjetni radnici" komentatori
i povjesničari poricali su daje do njega uopće došlo. Godine 1902. Rothschildi su poslali
jednog od svojih agenata, Paula Warburga, u Ameriku s njegovim bratom Felixom
da preustroji' američko bankarstvo u skladu s interesima Rothschilda i gmazovskih
križanaca. Treći brat Max Warburg ostao je kod kuće u Frankfurtu u Njemačkoj da ondje
vodi bankarski posao te obitelji. Max je bio direktor kemijskog giganta I. G. Farbena koji
je financirao Hitlera i vodio koncentracijski logor u Auschwitzu, a Paul je bio direktor
američke podružnice. Poput Rothschilda, obojica su bili Hazari/Sumerani ili 'Židovi'.
Zašto su onda tako tijesno surađivali s nacističkim korporacijama? Nakon dolaska u
SAD, Paul Warburg je oženio Ninu Loeb (iz banke Kuhn, Loeb and Company, inače pod
kontrolom Rothschilda) dok je Felix oženio Friedu Schiff, kći Jacoba Schiffa, direktora
Kuhna, Loeba and Co., odnosno tipa koji je pripomogao financirati Rusku revoluciju.
Uslijedilo je dobro staro gmazovsko križanje, što je tipično za način na koji krvne loze
djeluju: stupanje u brak iz genetsko-financijskih interesa. Kada je Jacob Schiff stigao u
Ameriku da bi se pridružio Kultnu, Loebu & Co., oženio je kći Solomona Loeba. Dobro
je poznato da službene 'kraljevske' obitelji dogovaraju brakove, ali to čine i gmazovsko- Politiku središnjih banaka koordinira Banka međunarodnih poravnanja (Bank of
hibridne 'kraljevske' loze koje upravljaju piramidama vladajućih struktura, financija, International Settlements - BIS), osnovana 1930. te s njom povezana mreža. Povelja
medija i vojske. te banke napisana je na Međunarodnoj bankarskoj konferenciji (kartelu gmazovskih
Prijedlog zakona o Federalnim rezervama, poznat i kao „Aldrichev prijedlog hibrida), a sjedište BIS-a nalazi se u Švicarskoj, jednom od najvažnijih središta
zakona", prihvaćen je 1913., a američki se dug odonda vinuo do neba, baš kako je i financijske mreže Iluminata. Iz tog se razloga Švicarsku nikada ne napada u ratovima
zamišljeno. Sustav Federalnih rezervi je kartel privatnih banaka od kojih je najmoćnija koje planiraju Iluminati. Banka međunarodnih poravnanja isprepletena je sa Središnjom
Njujorška banka (Bank of New York). europskom bankom (utemeljenom 1998. u gradu Rothschilda, Frankfurtu), Svjetskom
Federalne rezerve (popularno zvane 'Fed') nisu u vlasništvu američke vlade, kao što bankom, Međunarodnim monetarnim fondom, Svjetskom trgovinskom organizacijom
se javnosti servira. Kao što sam objasnio, kartel predsjedniku nalaže koga da imenuje i ostalima, stvarajući tako čelični stisak kojim se upravlja svjetskim financijama i
kao guvernera Federalnih rezervi, npr. Paula Volckera (Trilateralna komisija, CFR i trgovinom, a time i odabirom te mogućnostima ljudi i zemalja. Vladajuće strukture
Bilderberška skupina) i Alana Greenspana (Trilateralna komisija, CFR i Bilderberška stoje na milost i nemilost financijskog sustava i zbog toga su vladajuće strukture pod
skupina). Vlada Sjedinjenih Država posuđuje novac ili, bolje rečeno, dobiva 'zajam' od kontrolom bankara. Gmazovski hibridi žele još veću centralizaciju sustava, gdje bi
'Feda, a porezni obveznici plaćaju kamate, čime se povećavaju profiti privatnih banaka svjetska središnja banka nadzirala naddržavne središnje banke koje bi pak određivale
koje sačinjavaju sustav Federalnih rezervi. Pogledate li neku 'američku' novčanicu, politiku nacionalnih središnjih banaka. Hijerarhijom opsjednuti gmazovi doživjeli bi
vidjet ćete da na njoj piše: „Novčanica Federalnih rezervi - Ova novčanica je zakonsko tada gotovo orgazmički užitak. Kao što je Mayer Amschel Rothschild rekao: „Kada bih
sredstvo plaćanja svih dugova, javnih i privatnih." Federalne rezerve su privatni kartel imao moć izdavanja i kontrole nacionalnog novca ne bi me bilo briga tko piše zakone."
banaka, a američka papirnata valuta se, unatoč tome, naziva „novčanica Federalnih Senator Thomas Hart Benton, žestoki protivnik Banke Sjedinjenih Država, preteče
rezervi". Rotšildska klika posjeduje dolare, kao što posjeduje funte i sve ostalo. Doista, Federalnih rezervi, rekao je sljedeće o posljedicama središnjeg bankovnog sustava po
taj papirnati 'novac' ne vrijedi ništa, nema nikakvih jamstava i ne označava ništa više slobodu, što je danas jednako točno kao i nekad. O n o što opisuje upravo je ono što
od puke priznanice o dugovanju. Na britanskim novčanicama piše kako se „donositelju gmazovski križanci spletkama nastoje postići:
obećava isplata na zahtjev u iznosu od..." toliko i toliko funti, odnosno onoliko kolika je
njena navedena vrijednost (slika 122). Kada bi novac zaista nešto vrijedio novčanicom Kada nacionalna valuta ovisi o volji neke kompanije i sama vlada prestaje biti
koju predajemo vjerovniku otplatili bismo dug, ona ne bi bila samo „obećanje o plaćanju". samostalna te prestaje biti sigurna. Vlada ne može poduzeti nikakav veći pothvat, ni
ratni ni mirnodopski, bez pristanka i suradnje te kompanije; svoje prihode ne može
Time bi ona bila priznanica o dugovanju - što praktički i jest. Našim novcem kupujemo
a da
te kompanije
u
stvari samo zato što mislimo da on ima neku vrijednost. Možemo ga usporediti s planirati šest ili mjeseci unaprijed njeno ne uzme ili obzir ponašanje kako bi vidjela - u njeno
protivljenje
slaganje
kojoj
-
neprijateljstvo,
prijateljstvo
j
krivotvorenom novčanicom koja ima kupovnu moć samo do trenutka kada u netko
će mjeri ta kompanija dopuštati da novca bude obilje ili da ga bude nedovoljno; u
podigne prema svjetlu i uoči da je lažna.