Page 248 - David Icke - Priče iz vremenske omče

478 Priče iz vremenske omče
Češljanje zrcala 479

imati iluziju koja je raj. To je naš izbor, naša odluka, ali što god odabrali, svijet pet
osjetila i dalje će biti iluzija, odraz.

Razotkrivanje normi

Mi stvaramo naš vlastiti svemir, koji je jedinstven. Što više redefinirate svoju stvar­
nost u odnosu na konsenzus, to ćete više 'stršiti' iz gomile i izdvajati se od ostalih.
Razlog zašto Iluminad nastoje gurnuti takve ljude natrag u stado u tome je što su
oni prijetnja samoj konsenzusnoj stvarnosti o kojoj Matrix ovisi. Oni pokazuju da
postoji više od jedne moguće stvarnosti. Vizionari su opasni ljudi za Iluminate i
oni ih se žele osloboditi. Svojeglavci su noćna mora za manipulatore konsenzusne
stvarnosti. Svijetu je potrebno izbijanje globalne epidemije virusa STRS-a - sin­
droma težnje k revidiranju stvarnosti. Potrebni su nam svojeglavi ljudi koji djeluju
spontano, slobodnih misli i životnog stila, koji prihvaćaju samo one trenutne'nor­
me' koje poštuju slobodu, a ne ropstvo.
Što se više udaljavate od kolektivnih normi, to više skidate lance kolektivne
stvarnosti i Matrixa. Svaki put kad nam kažu da nešto radimo ili vjerujemo, bez
obzira koliko to bilo svakidašnje, vrijedi razmisliti: «A da, a tko je tako odlucio?»
Odgovor će gotovo uvijek biti: «Nemam pojma.» Zašto našim životom upravljaju
'norme' kojima ne možemo čak ni utvrditi izvor? Ali tako je cijelo vrijeme. To nas
vodi do sljedećeg: «Zasto bih to trebao raditi ili vjerovati?» Iz kojih bih razloga
trebao slijediti tu normu? Odgovor na to uvijek će glasiti nešto poput: «Moras
tako postupiti, svi to rade». Ja tako moram raditi? Tko to kaže? Ja sam Beskrajno
jedno, ne trebam raditi ili vjerovati ništa što ne želim. I neću. Još bolje, nemojte ni
postavljati ta pitanja, znajte odgovore. Iz vlastitog iskustva mogu reći da jednom
kada počnete zahtijevati da 'norme' zasluže svoje mjesto u vašem životu, shvati­
te kakve su bezumne budalaštine upravljale vašim mislima i ponašanjem. Kao u
priči o carevom novom ruhu. Norma koja vrijedi za sve norme je da se obično
ispostavi kako su one obične gluposti. Nekoliko primjera:

Norma: Homoseksualnost je pogrešna ili se barem o njoj ne bi trebalo
govoriti. Ona je neprirodna.
Gluposti: Kakav god bio oblik našeg tijela, možemo samo izražavati ljubav
prema sebi jer je sve Jedno. «Voljet ću sebe samo ako se drugi dio mene koji
volim nalazi u tijelu koje je drugačije od mog.» Uh??? Ludost, ali tako kaže
'norma'. Čak i ako su jedini cilj homoseksualnog odnosa požuda i seks, pa
što onda? Tijelo je hologram, nije stvarno. Uživajte u iluziji, ali budite svjesni
da je ona samo to, i iluzija vas ne može kontrolirati. Što može biti 'prirodno'
ili 'neprirodno' u jednoj iluziji? To je pitanje slobode izbora, što uključuje i
slobodu da se ne sudjeluje.