Page 241 - David Icke - Priče iz vremenske omče

464 Priče iz vremenske omče Manipulirani konsenzus 465

političke korektnosti kao i sve manje brige za širenje vokabulara djece i učenika na 'promjene' i 'reforme' koje zahtijevaju oni na vlasti. Kada je Donald Rumsfeld
Orwell je znao da sa smanjenjem broja raspoloživih riječi dolazi do odgovaraju­ opisao protivljenje Njemačke i Francuske ratu u Iraku kao primjer «Stare Europe»,
ćeg sužavanja sposobnosti izražavanja misli riječima. Gušiti riječi znači gušiti mi­ to je bio još jedan napad na staromišljenje. Politička korektnost primjer je name­
sli, ili, kao što je rekao Orwell: «...ako misli kvare jezik, jezik također može kvariti tanja novogovora, ali on većinom stječe prevlast kroz ponavljanu upotrebu.
misli.» Slušajte političare i časnike dok daju izjave za javnost. Oni koriste ugodne
fraze bez jasnog značenja koje bi ponudio širi vokabular. Ne žele biti određeni, u Orwellovo proročanstvo
tome i jest bit, a nerazumljivi žargon novogovora koristi se iz istog razloga. Što Orwellova vizija nove sutrašnjice tako je nalik onome što danas vidimo oko sebe,
više reducirate broj riječi (a kroz generacije, čak i svijest o njihovom postojanju) kako u rezultatima, tako i u tehnikama korištenim za njihovo postizanje. On je pi­
to će komunikacija biti bezbojnija, a želja za pisanjem i čitanjem knjiga će opadati.
sao o «revolucionarnoj grupi» zvanoj Otpor za koju su orvelovske vlasti tvrdile da
Bezbojnost je ono što manipulatori nastoje poslići, njihov su cilj sve riječi koje ne­ ju vodi zli Emmanuel Goldstein (pogledati pod Osama bin Laden i bezbrojne dru­
što jasno izražavaju. U svojoj knjizi Doba manipulacije Wilson Bryan Key govori o ge). Čini se da Otpor nije stvarno postojao, no optuživali su ga za svako zlo. Jedan
svojim iskustvima pisanja govora u suradnji s drugima za američkog predsjednika od najgorih zločina koji je građanin mogao počiniti bilo je da pročita Goldsteino-
Dwighta Eisenhowera: vu knjigu koja je na jednostavan način objašnjavala strukturu kontrole pod kojom
ljudi žive. Pročitati knjigu i prihvatiti njen sadržaj bio je najgori mogući zločin mi­
«Trideset i šest besanih sati trojica pisaca izrađivala su nacrt za nacrtom, koje šljenja. Prije više od pedeset godina Orwell je opisao tehnologije kontrole poput
je pregledavao zamjenik tajnika Bijele kuće za tisak dajući šture komentare «pisigovora», stroja za prepoznavanje glasa, i «telekrana», dvosmjerne televizije sa
poput: 'Daleko previše određeno!' 'Manje tog spominjanja činjenica!' i samo jednim kanalom koji zasipa ljude vladinom propagandom. Mi se danas ubr­
'Uzmite to natrag i zamaglite to!' 'Zamagljivanje je, kako smo na kraju zano krećemo prema identičnoj situaciji. Možda imamo bezbroj kanala, ali oni su
shvatih, značilo izbjegavanje svih jasnih, na činjenicama utemeljenih izjava o u biti jedan te isti koji u beskraj ponavlja istu neosporenu vladinu priču. Orwell je
bilo čemu određenijem od toga koje je doba dana... U vezi s govorom vodile govorio o «prolima» ili «proleterima», koji su činili oko 8 5 % orvelovskog stanov­
su se beskrajne rasprave o mogućim reakcijama slušateljstva, potvrđivanju ništva. Oni su bili masa koja ne razmišlja, a vlast ih je doživljavala kao stoku, baš
uvjerenja i stavova te implicitnim značenjima... Hoće li itko shvatiti ozbiljno kao što je i danas slučaj. Oni nisu bili pod jednakom razinom nadzora kao oni koje
praznu retoriku? Govor je bio tečan, ali nije govorio apsolutno ništa ni o su smatrali intelektualno opasnima zato što ništa nisu dovodili u pitanje. Zatim
čemu. To je bilo upravo ono što je i trebao reći. U razgovoru sa slušateljima je postojala «prolehrana», zatupljujuća 'zabava' i izmišljene 'vijesti' za mase koje
nakon govora većina je izrazila zadovoljstvo riječima velikog čovjeka.'Ike im su služile da ih drže u zatupljenom stanju i nesposobne za slobodno razmišlja­
je stvarno rekao što ih ide!"Osvojio je moj glas!"Sviđa mi se kako razmišlja!' nje. Pun pogodak. Također je postojala i «neosoba», netko izbačen iz društvenih
'Sjajan govor!'» 40 aktivnosti i svih dokumenata sve dok ne bi službeno prestao postojati. Govoriti
o neosobi bilo je zločin mišljenja, baš kao što se isticanje patnji, ponižavanja i ne­
Manipulatori žele smanjiti broj raspoloživih riječi za izražavanje neke misli i, pravde koje trpe zatvorenici u zaljevu Guantanamo smatra «podrzavanjem terori-
kroz to, kontrolirati što i kako ljudi misle. Kada nestanu riječi kojima ćete izraziti sta». Sve što je u bilo kojoj publikaciji prikazivalo orvelovsku vladu u lošem svjetlu
pojedine misli, nestat će i misao jer u ovoj stvarnosti mi mislimo u riječima. Isto u novogovoru je bilo opisano kao «pogresno izvještavanje« ili «pogresan navod»
se događa sa sjećanjima koja se ne mogu svjesno sačuvati bez riječi kojima bi se zato što vlasti nikada nisu bile u krivu. Danas također svjedočimo kako se uvode
izrazila. Rječnik Merriam-Webster definira novogovor kao: «imenica, upotreba: orvelovski 'antiteroristički' programi kako bi se ohrabrilo i potaknulo građane da
često pisan velikim slovom; propagandistički jezik obilježen eufemizmima, vrda- jedni druge špijuniraju i vlastima prijavljuju svoje susjede, kolege s posla, klijente,
njem i inverzijom uobičajenih značenja. Etimologija: Novogovor, jezik 'smišljen pa čak i prijatelje iz razreda. Orwellov svijet iz noćnih mora ne dolazi, ovdje je.
radi smanjenja opsega misli', u romanu 1984. (1949.) Georgea Orwella.» Eto ključ­
ne motivacije za novogovor: «...smanjenje opsega misli». Jedan od kreatora novo­
govora u 1984. rekao je da namjeravaju ogoliti jezik do kosti i da će se iz godine u Brisanje povijesti
godinu koristiti sve manje riječi. «Na kraju ćemo zločin mišljenja učiniti doslovno Čovjek bi mogao pomisliti da povijest nije toliko važna za kontrolu, ali jest. Pro­
nemogućim jer neće biti riječi kojima bi se mišljenje moglo izraziti.» Kako bi to učavajući povijest možete uspoređivati pretpostavke i vrijednosti svijeta u kojem
postigli, Orwellovi kontrolori napali su ono što su zvali «starogovor», jezik koji se živite. Kao što je to Orwell izrazio: «Tko kontrolira prošlost, kontrolira i buduć­
razvijao tisućama godina, kao i «staromisljenje», odnosno ideje i stavove otporne nost: tko kontrolira sadašnjost, kontrolira proslost.» U stvari, svo troje događa se