Page 24 - David Icke - Priče iz vremenske omče

30 Priče iz vremenske omče Buđenje! 31

ni, prepoznao sam cjelovit smisao onoga kroz što sam bio prošao, premda emoci­ Mogli ste čuti iglu da je pala. Sinulo im je da njihovo ponašanje nije iskaz
onalni lomovi oko mene nisu bili manje bolni. 0 meni već o njima. Otkriće je to koje bi bilo dobro da svi zapamtimo: ono što
činimo i govorimo nije odraz onih kojima se podrugujemo i osuđujemo ih nego
Otvaranje unutarnjih očiju nas samih. Ostatak večeri slušali su me pristojno i u tišini, izuzev omanje skupine
straga, kraj kafića koja je u mraku nastavila s upadicama. Zatražio sam da se upale
Nakon što su se moje mentalne i emocionalne 'brane rasprsnule, moj je život
mjesecima bio pravi kaos. Metež je vladao na svim razinama, rekao sam i učinio svjetla kako bi svi mogli vidjeti odakle dolazi buka, kao i da toj skupini odnesu
mnoge stvari koje od Davida Ickea kojeg su ljudi mislili da poznaju nikada ne bi mikrofon kako bi mogli reći ono što žele i da ih pritom svi mogu vidjeti. Pomi­
slili biste da je mikrofon u plamenu, toliko je bilo žestoko njihovo odbijanje da
očekivali. O svemu se tome izvješćivalo na naslovnim stranicama nacionalnih
časopisa, i na kraju cijelog tog iskustva ostalo je malo od mojeg negdašnjeg života ga uzmu. Ti govori koje sam držao studentima otkrili su mi vrlo mnogo o meni,
i identiteta. Svi mostovi prema 'prošlosti' bili su spaljeni, povratak nije bio mo­ ali i o uvjetovanim ljudskim odgovorima koji zarobljavaju kako počinitelja tako i
njegove mete. Bila je to potvrda da sam se oslobodio zabrinutosti za to što drugi
guć. Ne da bih ja to želio. Izgledalo je da mi se život pretvorio u zbrku, ali nešto ljudi misle o meni. Bez obzira kako bi me primili, doista me više nije bilo briga.
iznutra vodilo me dalje. Nisam namjeravao trčati. Znao sam da se je sve upravo Kakva je to samo sloboda! Počeo sam uviđati u kakvoj sam iluziji živio, kao i to
tako moralo dogoditi, ali zašto i s kojim ciljem? Poslije otprilike tri mjeseca oluja
da je cijeli ljudski rod, osim nekolicine, uhvaćen u igru virtualne stvarnosti koja
u mojoj glavi počela se stišavati, ponovno sam postao 'normalan'. Hoću reći, na diktira pravila. Morao sam se nasmijati samomu sebi u tom razdoblju svaki puta
površini. Iznutra sam bio preobražen. Ono što mi se dogodilo na humku u Peruu kada bi me intervjuirao Eamonn Holmes, britanski TV voditelj koji je pozivao
počelo se integrirati s razinom poznatom kao 'David Icke'. Shvatio sam da mogu goste u emisiju, inače momak kojeg sam poznavao iz vremena dok sam radio na
vidjeti toliko toga što prije nisam vidio. Promatrao sam istim očima, slušao sam televiziji. Nije mu išlo u glavu kako netko može odustati od uspješne karijere na
istim ušima, no ono što sam vidio i čuo bilo je posve različito. Počeo sam gledati televiziji kako bi se posvetio onomu što sam ja radio. Činjenica da televizija nije
preko filma - uvjetovane verzije stvarnosti koju nam moćnici prodaju kao'istinu'. jedini razlog postojanja i sav smisao života, odnosno da je takva verzija 'uspjeha'
Mnogo sam jasnije mogao prepoznati manipulaciju i, kako se proširivalo moje iluzija, doimala se izvan njegove moći shvaćanja. «Ali, mogao si i dalje raditi na
razumijevanje, uvidio sam da svijet nije tek nešto malo različit od onoga u što televiziji.» U pravu si, Eamonn, ali to ne želim, prijatelju. «Ali...».
su nas nastojali uvjeriti. Nije imao veze s tim. 'Svijet' za koji smo vjerovali da je
stvaran nije ništa drugo nego isfabricirana iluzija. Ali iz kojeg razloga, i tko je to
učinio, i na koji način? Pravo 'vrijeme*, pravo 'mjesto'
Sredinom devedesetih ponovno sam stao na noge, međutim, sve čega su se One prve poruke koje sam primio 1990. preko medija doista su se pokazale pro­
javnost i mediji sjećali bili su, dakako, ludi dani moje više nego javne preobrazbe. ročanskima, pa i ona da će'mu znanje biti usađeno u um, a u drugim će prilikama
Jednom kada te obilježe i svrstaju u određeni pretinac - to je to. Jednom 'luđak' biti doveden do znanja.' Upustio sam se u svakodnevno, često ošamućujuće, pu­
uvijek'luđak', crno i bijelo, bez nijansi sive. Podrugivanje i ismijavanje pratili bi me tovanje puno sinkroniciteta, kada bih upoznavao ljude ili doživljavao stvari koje
bilo kuda išao.'Normalno' bi ponašanje bilo da sam hodao pognute glave. Umjesto su trajno uvećavale moje razumijevanje onoga što se doista događa u svijetu, kao
toga, krenuo sam u obilazak britanskih sveučilišta gdje sam namjeravao govoriti, 1 prirode samog života. Uz to, iznenada bi mi se u glavi pojavile misli o nekim
svjestan prijema na koji ću naići. Jesam li želio ići? Naravno da ne (razum pet ljudima i događajima koje bi potom potvrdili bilo kasniji uvid bilo istraživanja
osjetila). Jesam li znao da je to neizbježno? Da (Beskonačna svjesnost). Govori pet osjetila'. Bio sam vođen sinkronicističkom preciznošću koja često ostavlja bez
koje sam držao ponekad su znali biti rasprodani nekoliko tjedana unaprijed, s daha. Bez toga nikada ne bih uspio sastaviti toliki broj informacija, i u tako krat­
obzirom da su se ti 'budući donositelji odluka' dolazili smijati i izrugivati. Jedne kom vremenu pronaći silne međupovezanosti. Postoji sila koja želi proširiti vidike
večeri prošlo je 15 minuta prije nego što sam mogao početi govoriti zbog buke, čovječanstva, to je sigurno. Moje je zasigurno proširila, i ja ono što sam otkrio
vike i pivskih krigli koje su bacali na pozornicu. Čekao sam do trenutka kada su Prenosim onima koji žele čuti.
se stišali i tada sam rekao: Dat ću vam jedan primjer siline 'koincidencija' koje su postale svakidašnja
Pojava od humka u Peruu. Sredinom 1995. priveo sam kraju rukopis / istina će
- Mislite da sam mentalno bolestan, zar ne? v « 5 osloboditi (And The Truth Shall Set You Free) u kojem sam prilično opšir­
- DAAAAAAA. - stigao je kolektivni odgovor. no govorio o backgroundu Jimmyja Čartera, bivšeg predsjednika SAD-a. Kako je
- Što onda to govori o vama? Platili ste da biste se smijali nekome za knjiga krenula u tisak, otputovao sam u Irsku, na izvrsnu predstavu Riverdance u
koga su vas uvjerili da je mentalno bolestan?