Page 19 - David Icke - Priče iz vremenske omče
P. 19

20                          Priče  iz vremenske  omče                                                                   Buđenje!                               21


                    Ljudi  koji  žive  život  kroz  svoju  intuiciju  uvijek  privlače  pozornost  Policije  «...Svi  osjećamo  veliku  potrebu  za  prihvaćanjem,  ali  morate  vjerovati  da  su
                mišljenja  zato  što 'razum'  i  'srce',  niži  'um'  i  viša  svjesnost  promatraju  stvarnost  sa  vaša  uvjerenja  jedinstvena,  vaša  vlastita,  iako  drugi  misle  da  su  čudna  ili
                dvije  potpuno  različite  točke  gledišta.  Kasnije  ću  se  podrobnije  ovime  baviti,  ali  nepopularna, iako gomila može  reći  -  to je doista loše.»
                simbolički  to  možete  ovako  zamisliti:  ukoliko  bi  razum 'pet  osjetila  jedrio  niz  ri­
                jeku, bio  bi  u  stanju  vidjeti  isključivo  ono  što  je  ispred  prvog  zavoja. Viša  bi  svje­  U  savršenom  trenutku, neposredno  prije mog 'buđenja', imao  sam neka  isku­
                snost, međutim, kroz komunikaciju  s  intuicijom  vidjela  cijelu  rijeku, od  izvora  do  stva  koja  su  me  dovela  do  zaključka  da  ukoliko  se  ikada  dogodi  da  se  moj  um  i
                mora.  Znala  bi  što  slijedi  kao  i  najučinkovitiji  smjer  djelovanja  u  svakom  danom  moja  intuicija,  moj  razum  i  moje  srce  ponovno  nađu  u  sukobu,  da  ću  se  uvijek
                trenutku.  Znala  bi je  li  naprijed  na  putu  loše  vrijeme,  i  ukoliko jest,  da je  najbolje  prikloniti intuiciji.  Do dana današnjeg nisam odstupio od toga. Kao što sam  ubrzo
                da  se  zaustavi  tamo  gdje  se  nalazi  dok  nevrijeme  ne  prođe. Znala  bi  ploviš  li  pre­  otkrio,  takvo  predanje  intuitivnom  može  vas,  uz  ozbiljne  izazove, odvesti  u  svijet
                ma  velikom  vodopadu,  ili  da  su  nizvodno  razbojnici  u  zasjedi,  pa  bi  te  vodila  da  koji  funkcionira  na  razumu  i  umu.  Kad  se  nađete  usred  takvog  iskustva,  razum
                                                                                                      viče  srcu:  «Rekao  sam  ti!!  Pogledaj  što  se  događa  kad  me  ne  slušaš!!»  Točka je  to
                ih  izbjegneš. Ništa od toga  nije dostupno  razumu  pet  osjetila  zato  što  on  ima silno
                ograničenu  viziju  i  sposobnost gledanja onoga što  nadilazi  njegove'norme' zapaža­  na kojoj  se većina  ljudi  povlači  i vraća razumu  i  -  eksperiment je gotov. Međutim,
                nja. «Nema  nikakvih dokaza da se tu nalaze vodopadi  ili riječni brzaci»  - mogao bi   ustrajete  li  na  intuiciji  i  nastavite  slijediti  svoje  intuitivne  spoznaje  unatoč  svim
                                                                                                      posljedicama  koje  bi  mogle  uslijediti, počet  će  se  nazirati  prekrasan, oslobađajući
                ustvrditi  -«i  dok  ne  vidim  dokaz  za  to  mi ćemo... oooo  aaa...jooooj.» Razum   preobražaj.  Razum  događaje  procjenjuje  isključivo  iz  svoje  perspektive,  iz  koje
                pet  osjetila  koji  nije  povezan  sa  svojom  višom  svijesti  uvučen  je  u  neprestanu, že­
                                                                                                      vidi  do  sljedećeg  zavoja,  ali  zato  tvoja  intuicija  sagledava  cijelu  rijeku. Ona  zna  da
                stoku  borbu  s  intuicijom  zato  što,  ukoliko  bi  odstupio  od  svoje stvarnosti  u  korist  iako  situacija  trenutno  izgleda loše, događaji  koji  slijede  vode prema  nečemu doi­
                one više, izgubio bi  svoju  navodnu  moć  nad događajima  i  ponašanjem. Ako bi  net­  sta pozitivnom, malo nizvodno. Neprestano  mi  se  to  događalo, a  nikada  više nego
                ko  na  brodu  rekao  da  mu  intuicija  govori  kako  su  iza  ugla  razbojnici, niži  umovi  početkom  devedesetih  godina.  Kao  rezultat  odluke  da  ću  se  držati  intuicije  bez
                onih  drugih  tražili bi ga  da  im  pruži 'dokaz' za  to. Rekli  bi  mu da ne  bude glup  i  da  obzira  na  sve, moj  niži  um  pet  osjetila  bio je  u  prilici 'logički' promatrati  da  kada
                prestane kvariti  putovanje. Na  isti  su  način neki  ljudi  odbili ući  u zrakoplov koji će   slijediš  svoju  intuiciju  možeš  nabasati  na  ogromne  izazove,  ali  događaji  se  uvijek
                se potom  srušiti  zato  što  su  imali 'osjećaj'  -  intuiciju  iz svoje više svjesnosti.  Prem­  okrenu  onako  da  stvari  ispadnu  kako  je  to  potrebno  iz  više  perspektive.  Razum
                da su  ti  ljudi  drugim  putnicima  rekli  što  osjećaju, većina  ih je  ipak  ušla  u avion jer   uočava da ono što je  izgledalo kao samouništenje  u  biti  vodi  do  pozitivnog  ishoda,
                im  je  njihov  razum  govorio  da  su  izgledi  da  se  avion  sruši  vrlo  mali,  i  na  svaki  su  i  to  ne  unatoč  iskustvu  'samouništenja'  već  zahvaljujući  njemu.  S  tom  spoznajom
                način  morali  stići  na  svoje  odredište  kako  bi  prisustvovali  poslovnom  sastanku  ili  razum/um  stupa  u  harmoniju  s  intuicijom,  a  time  prestaje  rat  između  onoga  što
                stigli  na  dogovorenu  večeru.  I  veliki  proboji  u  razumijevanju,  uključujući  one  u  mislite  i  onoga  što  osjećate.  To  dvoje  postaje jednako. Vi  slijedite  svoje  intuitivne
                znanosti, također  su  uvijek  rezultat  intuicije,'osjećaja  u  trbuhu' prije  nego  intelek­  spoznaje' bez  da  razum, simbolički  rečeno, prvo  bubne  svoje.
                tualnog  rada.  Intuitivno  nadahnjuje,  a  intelekt  to  samo  potvrđuje.

                Odvažiti se na različitost                                                            «Jesi  li  noćas  nešto  sanjao?»
                Kada  slijedimo  svoju  intuiciju  često  ćemo  se  ponašati  na  način  koji  će  uvjetova­  Voden  isključivo intuicijom početkom  veljače  1991. godine odletio sam  u Limu  u
                nim,  zarobljenim,  nižim  umovima  ljudi  koji  nas  okružuju  izgledati  nemoguć  za  Peruu, što je iskustvo koje će preobraziti  moj  život. Nisam  imao  pojma zašto  idem
                razumjeti.  Zbog  toga  oni  moraju  vaše  riječi  i  ponašanje  sebi  racionalizirati  tvrd­  na  put, znao sam samo da moram. Kada sam  u zračnoj  luci  u  Limi  sišao  iz aviona
                njama  da  ste 'ludi'  ili  'opasni'.  U  stvari,  samo  ste  različiti,  gledate  na  stvarnost  sa  i  uzeo  svoju prtljagu  osjećao  sam  se  kao  izgubljeni  dječačić. Zašto  sada?  Bio  sam
                drukčije točke motrišta. Slično onoj  sceni  s Robinom VVilliamsom  u  filmu  Društvo  uvjeren  da  krećem  prema  Cuscu  u  Andama,  središtu  drevne  civilizacije  Inka,  a
                mrtvih  pjesnika  (Touchstone  Pictures)  iz  1989.  kada  je  svojim  učenicima  u  školi  na  ploči  s  rasporedom  polijetanja  vidio  sam  da  zrakoplov  polazi  za  otprilike  35
                kojom  vladaju 'norme'  rekao:                                                       minuta.  Na  aerodromu je,  međutim,  bila  gomila  ljudi,  a ja  sam još morao  kupiti
                                                                                                     kartu.  Pomislio  sam,  nema  šanse  da  stignem  na  taj  let.  Tada  je  iz  gužve  izronio
                     «Penjem  se  na  svoj  stol  kako  bih  samog  sebe  podsjetio  da  stalno  moramo  mladi  Peruanac  koji je prilično dobro  govorio  engleski  i  upitao  me kamo  idem.
                     promatrati  stvari  na  različit  način.  Od  tamo  vidiš  da  svijet  izgleda  bitno  -  U Cusco.  - odgovorio sam.
                     drukčije...  baš  kada  pomisliš  da  nešto  znaš,  moraš  to  sagledati  na  drugi  - Imate li hotel?
                     način. Čak i ako  izgleda budalasto  ili 'pogrešno', morate pokušati...«             -Ne.
   14   15   16   17   18   19   20   21   22   23   24