Page 20 - David Icke - Priče iz vremenske omče
P. 20

22                          Priče  iz vremenske  omče                                                                   Buđenje!                               23


                     - Imate li  kartu?                                                               nego  i  brojna  druga  nezaboravna  mjesta.  Naposljetku  smo  stigli  u  Puno, grad  na
                     - Ne.                                                                            jugu  Perua, smješten  nedaleko jezera Titicaca. Vodič  nas je  prijavio  u  hotel 'Sillu-
                     - Ja  ću  vam  nabaviti  kartu  i  pobrinuti  se  za  hotel.                     stani',  nazvan  po  drevnom  mjestu  Inka,  udaljenom  otprilike  sat  vremena  vožnje.
                                                                                                      Iz razumljivih  razloga  u  hotelu  su  se  nalazile  slike  tog mjesta, pa sam  vodiču  rekao
                     Obavio  je  to  u  vrlo  kratkom  vremenu,  uzevši  usput  naknadu  za  posredova­  da  bih  želio  tamo otići.  I  dalje  vjeran  svojem  obrascu,  rekao je  da je  to nemoguće
                nje,  dakako.  Do  tog  trenutka  zrakoplov je  bio  pred  polijetanjem, dok  sam  ja  stao  u  to  doba  godine  bez  da  se  potroši  mnogo  novaca.  Međutim,  moja  intuicija  da
                u  dugačak  red  i  čekao  na  check in.  I  opet  je  bilo  više  nego  očigledno  da  ne  mogu  posjetim  to  mjesto  bila je  toliko jaka  da sam  mu  rekao  da  ću  učiniti  sve što je po­
                stići  do  polijetanja  do  kojeg  je  ostalo još  20  minuta.  1  kad  sam  se  već  pripremio
                                                                                                      trebno. Morao sam  si  unajmiti  turistički mini-bus (tako  mi je barem  vodič rekao),
                na  dugotrajno  čekanje,  moj  mi  je  pomoćnik  rekao:  «Ne,  ne;  pratite  me.»  Poveo  te  s  njim  i vozačem  krenuo  na  put.
                me  dolje,  na  čelo  'repa'  gdje  je  njegov  prijatelj  radio  na  checkingu.  Taj  je  prijatelj
                odmah prekinuo ono  što je  bio  radio  i izvršio  provjeru  prije  leta.  Za znatno manje
                od  jednoga  sata  od  mog  slijetanja  u  Limu  ponovno  sam  hodao  asfaltnom  površi­  «Prestat  će  kad  osjetiš  kišu»
                nom aerodroma  kako bih ušao na zrakoplov za Cusco. Takve će se'slučajnosti' bez      Ruševine  Sillustani  smještene  su  na  brežuljku  kojega  s  tri  strane  okružuje  prekra­
                prestanka  ponavljati  tijekom  sljedeća  tri  prekrasna  tjedna,  u  stvari, nastavile  su  se  sna  laguna.  Područje  je  nenastanjeno  i  okruženo  udaljenim  planinama.  Svugdje
                sve  do  danas.  Stigao  sam  u  svoj  zapušteni  hotel,  a  zatim  sjeo  na  krevet  pitajući  se  mir  i  tišina,  tek  dvoje  djece  s  lamom  čekalo  je  u  nadi  da  će  prodati  fotografije
                što  da  sada  napravim. Čovjek  kojeg  sam  bio  upoznao  nekoliko  dana  ranije  dao  mi  turistima.  No,  nije  bilo  nikoga,  izuzev  mene.  Prošetavši  uokolo  po  ruševinama,
                je telefonski  broj  svoje prijateljice  u Cuscu,  i  tako  sam ju  nazvao da vidim  što  će se   nekih  sat  vremena,  po jakom, peruanskom  suncu, sišao  sam  do  turističkog  auto­
                dogoditi.  Ispostavilo  se  da  radi  kao  menadžer  lokalne  putničke  agencije.  Unutar  busa  kako  bismo  se  vratili  u  Puno.  Mislio  sam  da  je  putovanje  završilo.  Osjećao
                sat  vremena  moj  okvirni  plan  putovanja  i  raspored  za  sljedeća  dva  tjedna  bili  su  sam  se  ispražnjeno  i  razočarano  jer,  bez  obzira  koliko  ovo  mjesto  bilo  čarobno,
                utanačeni.  Ujedno  je  nazvala  peruanskog  vodiča  kojeg je  poznavala,  a  koji  će  mi  ono  što  sam  tu  doživio  nije  odgovaralo  snazi  intuicije  koja  me  tjerala  da  ovamo
                pokazati  zemlju.  Sljedećeg  sam  ga  dana  posjetio  u  njegovom  domu  i s  njime  se  dođem.  Otprilike  tri  minute  niz  cestu, dok  sam  sanjario  pogleda  uprtog  kroz  pro­
                upoznao,  i  tako  je  započela  jedna  nevjerojatna  avantura.  Vrata  su  bila  otvorena,  zor,  s  desne  sam  strane  ugledao  humak.  Privukao  je  moju  pozornost  i  dok  sam
                pa  sam  ušao  unutra  i  našao ga kako  spava  na  podu. Tek  što je otvorio  oči,  njegove  ga  promatrao,  glas  u  mojoj  glavi  počeo  je  ponavljati: 'Dođi,  dođi  k  meni,  dođi  k
                prve  riječi  nisu  bile  niti 'Zdravo' niti 'Dobro jutro' već 'Jesi  li  noćas  nešto  sanjao?'.  meni.'  Molim?  Humak  mi  se  obraća  riječima??  Zamolio  sam  vozača  da  zaustavi
                Oporavivši  se  od  iznenađenja  zbog  njegovih  uvodnih  opaski,  odgovorio  sam  mu  autobus,  objasnivši  da  ću  se  popeti  na  humak.  «Vratit  ću  se  za  koju  minutu.»,
                da jesam.  San  je  bio  vrlo  živ,  a  između  ostalog  sanjao  sam  i  da  mi  je  ispao  jedan  rekao  sam.  Premda  to  nisam  vidio  sa  ceste,  na  vrhu  humka  nalazilo  se  uspravno
                od  prednjih  zubi.                                                                   podignuto  kamenje  poredano  u  krug, visine  negdje  do  struka,  i  bilo  je  očigledno
                                                                                                      da  tu  stoji  već  dugo  vremena.  Stao  sam  u  središte  kruga, gledajući  unatrag prema
                                                                                                      Sillustanima  i planinama  u velikoj  udaljenosti. Na nebu  nije bilo nijednog oblačka,
                         - Jesu  li  tvoj  otac  ili  djed još  živi?  -  upitao je.
                                                                                                      a  iznimno jako  sunce  pržilo  mi je  lice. Odjednom  sam  osjetio  kako  mi  tlo  poput
                         - Pa, je; moj otac je  živ. Zašto?
                                                                                                      magneta  privlači  noge.  Dogodilo  se  isto  ono  što  se  dogodilo  u  kiosku  s  knjigama
                         - Taj  san  često je  simboličan  za  umiranje oca  ili  djeda.
                                                                                                      u  Rydeu, samo  što je  ovoga  puta  bilo  mnogo  snažnije.  Zatim  su  mi  se, bez  ikakve
                                                                                                      moje  svjesne odluke, podigle  ruke  iznad  glave.  Podignete  li  ruke  iznad  glave, blago
                     Obaviti  međunarodni  telefonski  poziv  izvan  Lime  daleko je  od jednostavnog,   raširene  prema  van,  pod  kutom  od  45  stupnjeva,  vidjet  ćete  kako  će  vas  unutar
                barem je  tada  posve  sigurno  bilo.  Kada  mi je  tjedan  dana  kasnije  naposljetku  poš­  jedne minute početi boljeti. Moje su ruke ostale  u  tom  položaju više od sat vreme­
                lo  za  rukom  da  nazovem  doma,  doznao  sam  da je  otac  bio  umro  u  to  vrijeme  u  na, no ja  nisam  osjećao  ništa  sve  dok  to  nije  završilo,  i  tek  sam  tada  osjetio  silnu
                Engleskoj.  Sprovod je  održan  prije  nego  što  sam  uopće  saznao  da je  umro.  Došlo  bol  u ramenima.  Na  vrhu glave imao sam osjećaj  svrdlanja; mogao  sam  osjetiti tok
                je  do  toga  da  sam  u  Peruu  ostao  duže  od  planiranog.  Sljedeća  tri  tjedna, dok sam   energije  koji je  išao iz  tla kroz moje noge  i  izlazio kroz vrh  moje glave. U  umu sam
                putovao  diljem  zemlje, svakodnevno  se ponavljala jedna  te  ista scena:  svakoga  bih  euo  glas  koji  je  rekao:  «0  ovome  će  se  od  ovoga  časa  govoriti  stotinu  godina»,  a
                jutra  svojem  vodiču  rekao kamo  bih  želio  otići  s obzirom na  to  što  mi je govorila   zatim  «Prestat  će  kad  osjetiš kišu». Što je značilo  to  s  kišom?  Kakva  prokleta  kiša?
                intuicija,  a  on  bi  mi  uvijek  jednako  odgovarao  da  je  to  nemoguće.  Ali  svakoga  Nigdje  se  nije  nazirao  ni  oblak, samo  sjajno  sunce  na  vedrom, modrom  nebu.  Što
                dana  na  neki  bismo  način  ipak  tamo  završili.  Posjetio  sam  neke  od  zapanjujućih  mi  se  to  događa?
                lokacija, ne samo  poznata  turistička  odredišta kao  što je  izniman  Machu  Picchu,
   15   16   17   18   19   20   21   22   23   24   25