Page 199 - David Icke - Priče iz vremenske omče

380 Priče iz vremenske omče Dobro, sad to dokaži! 301

tualna stvarnost. Ne postoje 3-D slike 'tamo vani', samo frekvencijski uzorci koje
naš um i mozak dekodiraju u holografske iluzije'ovdje unutra'. Sjećam se stvarno
dosadne crkvene pjesme koja se pjevala u mojoj školi, a zvala se «Neka mi je Bog
u glavi». Pa, simbolički, sve je u vašoj 'glavi', odnosno u vašem umu. To je kao da
pogledate kroz prozor, vidite frekvencijski uzorak i kažete: «Hej, eno gospodina
Smitha, trči za autobusom.« Kvantna fizika odavna je otkrila da se atomi, takozva­
ni građevni blokovi 'fizičkog' svijeta, i sami sastoje od sve manjih i manjih cestica'
kao što su elektroni. Znanstvenici su utvrdili da se elektroni i druge subatomske
čestice mogu izražavati ili kao 'valni' oblici (nefizički) ili kao čestice (prividno
'fizičke'). A, pazite ovo: manifestiraju se kao čestice - 'fizičke' - samo onda kad ih
promatramo!! Inače su uvijek u valnom obliku. U Holografskom svemiru Michael
Talbot piše:

«...[Karl] Pribram je zahvaljujući toj sintezi uvidio da objektivan svijet ne
postoji, barem ne onako kako smo navikli vjerovati. 'Tamo vani' nalazi se
golemi ocean valova i frekvencija, i stvarnost nam se čini opipljivom samo
zato što su naši mozgovi u stanju primati tu holografsku maglu i pretvarati
je u štapove, kamenje i druge poznate predmete od kojih se sastoji naš
svijet...«

«...Drugim riječima, glatkoća komada finog porculana i osjećaj pijeska pod
našim stopalima na plaži samo su razrađene verzije sindroma fantomskog
Slika 49: Kad bismo mogli vidjeti 'svijet' uda.»
prije nego što uđe u naše oči, on bi bio masa
valnih uzoraka - misaonih polja. Kroz
kolektivan um, mi ta polja transformiramo u «Prema Pribramu, to ne znači da izvan nas ne postoje porculanske šalice
dogovornu 'stvarnost' - krajolike koje mislimo i zrnca pijeska s plaže. To jednostavno znači da porculanska šalica ima
da vidimo svuda oko nas. U stvari, sve je to u dva vrlo različita aspekta svoje stvarnosti. Kad je filtrirana kroz leće našeg
nama, u našim vlastitim umovima mozga manifestira se kao šalica. Ali kad bismo se mogli osloboditi naših leća,
'Televizijski' mozak
doživjeli bismo je kao interferencijski uzorak. Što je stvarno, a što iluzija? «Za
Glas u Brazilu rekao mi je da se naša vjerovanja i osjećaj stvarnosti projiciraju kao mene je i jedno i drugo stvarno«, kaže Pribram, «ili, ako vam je tako draže,
misaona polja koja su slična interferencijskim uzorcima holografskog filma. Naši nijedno nije stvarno.« 6
misaoni valovi stvaraju frekvencijske uzorke u nevidljivim, 'nefizičkim' podsvje­
snim razinama. Promatranjem tih uzoraka našim svjesnim umovima mi ih pre­
tvaramo u prividno trodimenzionalne holografske oblike. Mi stvaramo i frekven­ Prikladno, otkrića Francuza Jeana B. J. Fouriera iz 18. stoljeća dovela su do te­
cijske uzorke i promatranjem tih uzoraka manifestiramo hologram - baš kao što levizije, otkrića holograma i do istraživanja koja su razotkrila da je mozak zapravo
dekoder frekvencija. Fourier je razvio proces zvan Fourierova transformacija. To
radi i laser. Promatrano i promatrač su jedno, stvoreno i stvoritelj su jedno. Kao i je matematička metoda pretvaranja uzoraka u jednostavne valne oblike i obrnuto,
kod svjetla koje osvjetljava holografski film,'3-D' slika prividno postoji samo kad
ju mi promatramo (moglo bi se reći, kad ju osvjetljujemo'). Kada ne gledamo, ta što pruža mogućnost televizijskoj kameri da pretvara slike u elektromagnetske
frekvencije i televiziji da ih ponovno pretvara u slike. Nadovezavši se na tu temu,
vibrirajuća misaona polja, ona su frekvencijski uzorci, a ne prividno trodimenzi­ Dennis Gabor dobio je Nobelovu nagradu za svoj razvoj holografske tehnolo­
onalne slike koje mislimo da vidimo. To je isti princip kao i kod televizora koji
elektromagnetske frekvencije emitirane iz odašiljača pretvara u slike koje može­ gije, počevši potkraj 1940-ih. On je trodimenzionalan objekt pretvorio u valni/
frekvencijski uzorak na fotografskom filmu i zatim ga pretvorio natrag u 3-D ho­
mo prepoznati. Svaki put kad mislite da gledate nešto 'stvarno', vi zapravo gledate lografsku sliku na način koji sam opisao. Krajem 1970-ih istraživanja Russella i
holografsku televiziju, a televizor je vaš mozak/niži um. Zavaravam se, dakle je­
a
zauzim
i
n
a
vlastiti
d
kao
'prostor'
zauzim
'očima
'
da
m
sam. Kada 'prostor', kao 3-D e slik e koj i sliku, ona n se filmu . trodimenzionalnome samo je vir- a
,
e
uzora
tako
.
a
u
zauzimaj
k
nij
j
e
a
o
i
holografsku Ona je virtualna prostor posvuda oko
interferencijsk
al
o
mislim
št
iluzija
nas
o
.
Slik
,
on
;
doima On
gledate
stvarnost
o
vidim
a